Odjednom su svi krenuli naprijed. Trenutak sam gledala za njima, pa pojurila. Bilo je neobično i hladno šapicama.
Krajolik je bio lijep ...
... i Miško se divio pogledu ...
... i onda smo stigli na mjesto na kojem divljač navraća i uzima hranu koju joj ostavljamo ... ali samo dok nas nema ... oprezni su, krajnje nepovjerljivi ...
Lovac Boris počinje sa pripremama ...
Moj Miško mu pomaže, dok Drina i ja njuškamo naokolo.
Već ste vidjeli ovo stablo, fotkano ljeti: ovdje medvjed oštri svoje kandže ... brrrrr ....
Drina dolazi provjeriti, hoćemo li uskoro krenuti: nestrpljiva je, voli biti u šumi.
I onda smo ih ugledali: medvjeđi tragovi! Tik pored mjesta na kojemu su lovac Boris i Miško ostavljali hranu ... pogledajte koliko je to velika stopa!
Uvjerite se sami: veća je od mene!
Bila sam sretna kad smo krenuli dalje. A zašto sam bila sretna, biti će vam jasno kad ugledate iduću fotku.
Moj me Miško podigao i utoplio ispd vindjakne rekavši da je to nagrada što se ne bojim medvjeda. Pa zar nije do sada znao da sam hrabra?
Eto, za sad je to sve. Ima još ... za dva dana...
Sve vas lijepo pozdravljam! Av av!
Post je objavljen 25.01.2010. u 09:49 sati.