Mongolska riječ ger znači doslovno "dom", a odnosi se naravno na okrugli pusteni šator stepskih nomada. U nas se uobičajio ruski naziv jurta koji zapravo nije ispravan ali je dovoljno praktičan. Naravno ostali narodi Centralne Azije koji koriste jurte (Kazasi, Kirgizi, Tuvinci, Turkmeni, itd.) imaju svoje vlastite nazive. Naziv uurta postoji u Mongoliji i odnosi se na stožasti šator šumskog naroda Tsataan sa sjevera u regiji oko jezera Hovsgol. Sada mi nije namjera dalje pisati o povijesti toga naziva, o tehničkim i povijesnim informacijama vezanim za jurte morati ću napisati neki poseban post. Sada želim samo iznijeti svoja osobna iskustva kroz nekoliko fotki.
Moja prva jurta
Znači na ovoj slici iznad jest originalna mongolska jurta dopremljena iz Mongolije i postavljena u sjevernoj Mađarskoj u mjestu Tar u sklopu Karma Ratna Dargye Linga- Karma Kagyu budističkog centra i memorijalnog centra Szandora Csome prvog ozbiljnog istraživača tibetanskog budizma sa zapada. Kao zanimljivost treba spomenuti da sam se tu našao krajem rujna 2007. godine stigavši vlakom iz Budimpešte u večernjim satima. Nisam uspio naći spomenuti kompleks jer se nalazi na izdvojenom mjestu izvan naselja. Nakon neuspješnog pokušaja komunikacije s nekim Mađarom već je bilo kasno i padao je mrak. Stoga sam zanoćio u grmlju iznad željezničke pruge na padini koju se može smatrati najzapadnijim obronkom planine Matre. Bez vreće za spavanje ali ležao sam na rezervnoj odjeći i na sloju mekane trave pa nije bilo jako neudobno. Jedino je u toku noći u nekoliko navrata počinjala lagana kišica koje se na sreću svaki put ubrzo smirila. Uglavnom sljedećeg jutra sam nakon malo lutanja s obronka planine ugledao stupu kako bliješti na suncu i uspio se orijentirati. Zaista prekrasan doživljaj sada kad se prisjećam užasno me hvata nostalgija!
Sljedeće godine sam se vratio u Karma Ratna Dargye Ling u mjesecu srpnju da bih sudjelovao u festivalu povodom rođendana Nj. Sv. Dalaj Lame (što sam i opisao na blogu u vidu opširnog putopisa). Tom prilikom dopušteno mi je prenoćiti u jurti i to je bilo moje prvo spavanje u toj nomadskoj nastambi.
Moja stambena jurta (ljetna)
Moja stambena jurta (opremljena za zimu)
Znači u ovoj jurti sam živio malo manje od dva mjeseca od 24.kolovoza do sredine listopada 2009.g. Smještena je u istočnoj četvrti Bayanzurh, Ulaan Baatar (Mongolija). Nalazi se u dvorištu Roerichova Shambhalskog Muzeja
Interijer jurte
Susjedna jurta
Ova jurta nalazi se 3m udaljena od moje stambene jurte i u njoj živi obitelj od 6 članova, između ostaloga njihova je funkcija kućepazitelja muzeja i zalijevanje trave i sadnica u dvorištu.
Jurte su spojene na električni vod iz susjedne kuće. Tekuća voda nabavlja se sa pipe iz obližnje automehaničarske radionice jer muzej još nema priključak na vodovod.
Inače moja stambena jurta ima promjer od 5.15 metara i naziva se "jurta od četiri zida" (prema broju rešetkastih drvenih "zidova" koji se ugrađuju kao vanjski kostur) dok je susjedna jurta od "pet zidova" i u promjeru je veća po mojoj procjeni oko 2 metra. (O komponentama i procesu sastavljanja jurte drugom prilikom).
Janova jurta
Ova jurta smještena je na planini Shatu Ling dvadesetak km sjeverno od Ulaan Baatara u sklopu Tilopa retreat centra u tradiciji Drikung kojim rukovodi iznimno sposoban i ekscentričan Nijemac Jan. O boravku na dotičnoj planini pisao sam opširno u jednom od postova iz mjeseca srpnja. Budući da onomad nisam objavio nikakve fotografije činim to sada:
Pogled na kamenitu padinu s mjesecem na nebu
Pogled na šumoviti greben
Pogled na Tilopa Centar
Ja na vratima hrama u sklopu Tilopa centra
Post je objavljen 24.01.2010. u 23:32 sati.