A jedna žena koja je privijala svoje čedo na prsa reče:
Pričaj nam o Djeci.
A on reče:
Vaša djeca nisu vaša.
Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom.
Oni nastaju preko vas, ali ne od vas,
I, iako su sa vama, ona vam ne pripadaju.
Možete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju misli svoje.
Možete im skučiti tijela, ali ne i duše,
Jer duše njihove obitavaju u kući sutrašnjice,
koju vi ne možete pohoditi, čak ni u snovima svojim.
Možete težiti da budete kao oni,
ali ne pokušavajte da ih tjerate da oni budu kao vi.
Jer, život ne ide unazad, niti se zadržava u prošlosti.
Vi ste lukovi iz kojih se djeca vaša poput živih strijela odapinju naprijed.
Strijelac vidi metu na stazi beskraja i On vas savija snagom svojom,
kako bi strijele Njegove letjele hitro i daleko.
Neka vas ispuni sreća što vas
Strijelac savija u ruci svojoj;
Jer, baš kao sto voli strijelu što leti,
On voli i postojani luk.
Kahlil Gibran
(http://sk-sk.facebook.com/note.php?note_id=103396467155)
Post je objavljen 23.01.2010. u 10:17 sati.