Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/adriatic

Marketing

Gluha straža

Najkomičniji događaj bila je moja prva straža (na „prvoj crti“), nedugo nakon dolaska. Iako je trajalo primirje „stari borci“ laze su nas zastrašivali pričama o četnicima koji se šunjaju s „nožem u zubima“ i ja sam stražarenje shvatio jako ozbiljno. U ekipi su bili uglavnom mladci i nas par starijih. Zamolio sam da budem u smjeni od 2 do 4 jer sam smatrao da, ako se uopće nešto može dogoditi, to je pravo vrijeme.
Pokušao sam rano zaspati, ali u susjednoj prostoriji brvnare mladci su galamili kako oni uopće neće spavati – ukratko prikrivali su strah. puknucu
Jedva sam zaspao kad me zapovjednik straže probudi i veli da su svi pozaspali tek sada (u 12) pa me moli da Marko* i ja odradimo ponoćnu smjenu. Ustao sam i svaki od nas je otišao na svoju stranu puteljka, dogovorivši se da nećemo razgovarati, jer je bio potpuni mrak i čovjek se je mogao pouzdati samo u sluh.
I tako stojim tiho u mraku (bilo je oblačno) i samo povremeno čujem kako je pala kap ili list s drveta.
Ja čuvam jedan prilaz brvnari, a Marko drugi
i četnici „s nožem u zubima“ nikako da naiđu.
Pred kraj smjene odem do Marka i kažem mu da ću probuditi slijedeće
pa za pet minuta idemo na spavanje. On mi je kratko potvrdio i za nekoliko
minuta dođe smjena, skinem čizme (koje blaženstvo !) i legnem na krevet.

No odmah za tim dođe mi usplahireni stražar i veli da Marka nema.
Sad sam se i ja prestravio. Što ako su ga zbilja zaklali u posljednjoj
minuti nakon što smo izmijenili par riječi ? Tih nekoliko minuta trajalo je
cijelu vječnost, a onda dođe Marko i kaže da je samo išo pišat (kamo ???)

Onda smo doznali da je on posve gluh na jedno uho, a na drugo nešto čuje.
Sutradan sam to ispričao zapovjedniku. no Marko je
i dalje išao na stražu, ali nikad više u mojoj grupi. wink
- - - - - - - - - - - - - - - - - - -
* Sva su imena izmišljena

Post je objavljen 22.01.2010. u 14:35 sati.