Gdje ću loviti, nego u svom ataru, ha? Gdje sam neka faca, kao dajem lovu, pa se tako i odnose samnom. Mada s godinama tako čovjek stekne i neke prosvjetne djelatnice kojima više baš nije izrazito simpatičan, pa smješak možda i nije najiskreniji, niti treba podcijeniti duge jezike. Ipak, po ovom zlom, dosadnom i otužnom vremenu, idem samo gdje moram, a razgledati mogu samo gdje jesam, zar ne?
Eto, sve u svemu, na vidiku je i jedna dobra posljedica našeg nepraktičnog i nelogičnog Zakona o srednjem obrazovanju, po kojemu za svaki stručni predmet treba neka egzotična kombinacija stručne spreme, a koja uglavnom ne postoji na tržištu. Nego se polustručni zapošljavaju na određeno vrijeme, na djelomično radno vrijeme, uglavnom dok ne nađu nešto bolje...pa ispočetka. Tako se i u našoj Ugostiteljskoj školi mijenjaju predavači na tekućoj vrpci, što nije tako super djeci, ali meni, jadnom samcu, ipak s vremena na vrijeme donese pokoju zanimljivu novu ženu!
Ovaj puta inžinjerku Prehrambene tehnologije, slatku, platinastu, plavušu s besprijekorno ošišanom kacigicom na glavi (tako se to još kaže?) Dubokim plavim očima što neprestano trepću ispod kilometarskih trepavica, koje mora da su ipak Maybelinn, ali što onda?! Od dugih, lijepo oblikovanih nogu sam pogled uspio maknuti tek tako da ga preselim u ne baš čedni dekolte pod crvenom, čipkastom, kao po mjeri šivanoj bluzici! Pitao sam svoju staru znanicu, nekada, dok se nije udala, i malo više od toga, ravnateljicu, kako dečki uopće uspijevaju pratiti nastavu, pa mi je odbrusila da se tamo nosi kuta, ali i da je zaručena, da sam ionako debelo prestar, te da je nova kolegica samo na proputovanju, jer tko bi ostao na 60% satnice u nepoznatom gradu....! Na primjedbu da nisam rekao kako je kanim zaprositi, je još dodala da neka samo sanjam, a i da je već mislila kako to što znam šarati po školama možda uopće i nije dopušteno zbog sukoba interesa, moga posla. Ma nemoj, sada više nije?!?? (To sam, naravno, samo pomislio !)
Ali, imaju oni već koji mjesec kod mene zahtjev za nekakvu kulinarsku opremu u praktikumu i jako joj se svidjela informacija da sada imamo nekakvih slobodnih sredstava. Te me morala odvesti u tu učionicu da mi pojasni na licu mjesta. Ivana je bila usred sata, imala je doduše zbilja kutu, ali raskopčanu, te su je svi, bar svi muški, napeto slušali i blejali u nju gotovo pobožno....
Sve u svemu, sve smo uspjeli dogovoriti oko pećnica, ali sam joj obećao pomoći i oko stana, kojega je hitno trebala.....Poznanik ima dvije garsonjere koje su uvijek u najmu i imao sam sreće, brzo su se dogovorili, te je još ostalo piće za uspješno sklopljen posao. Shvatio je sve, uljudno se ispričao žurbom i preskočio ga! Piće je preraslo u večeru, a ja sam se osjećao sasvim očaran, njezinim glasom, smjehom, češkanjem slatkog nosića, povremenim rumenilom, pa i nevještim mješanjem Vi i ti stalno.....
Smijala se glasno, bljeskajući bisernim nizom zubiju, oduševila me elokventošću i poznavanjem, makar umjerenim, skoro svih tema kojih smo se dotakli. Također i neposrednošću, svojom primjedbom da se uopće ne bi trebala tako slobodno ponašati, kada se skoro niti ne poznajemo, a osobito što sam toliko stariji (dakle raspitali smo se...he,he,he), a ona još i u vezi. Ali, da joj je neobično ugodno i lijepo.....
Na rastanku se ipak jako smela i nekako kao ukočila, kada sam je kratko poljubio...ali je ipak uspjela ispetljati kao polušalu ponudu da idući puta ona plati večeru, kada već nije ovaj puta, a dužna mi je zbog pomoći oko stana....ako budem imao vremena kada skoro...Opet se smela kada sam mrtav hladan odmah upitao može li sutra....ali i da je htjela odbiti, nije, naravno, više mogla! Kada je sutradan useljavala poslije nastave, dočekao ju je na stolu prekrasan buket cvijeća i košara voća od koje su joj morale poteći sline (jedva sakupljenog u ovoj tužnoj, zimskoj ponudi). I poruka kada ću doći po nju....
Dočekala me u tamnozelenoj vunenoj haljini s, na žalost, visokom rol kragnom, ali i dobar pedalj iznad koljena koja joj je stajala kao druga koža, pažljivo našminkana, u crnim svjetlucavim čarapama s uzorkom i elegantnim niskim čizmicama s visokom petom. Ponudila me pićem sa smješkom što otapa ledenjake, ali i opet trunčicom neke smetenosti. Složila se da nije baš vrijeme vani za piće i vožnju, te smo odmah krenuli.
Sjedavši nezakopčanog kaputa u duboko kožno sjedalo, valjda i malo iznenađena njegovom konfiguracijom, ponudila mi je prekrasan pogled...uhvatila ga, pokušala malo povući suknju, a zatim se odjednom opustila, prekrižila noge i prvi se puta drugačije nasmijala, malo nakrenuvši glavu...nekim vragolastim, polupromuklim, smijehom zadovoljne žene! Oduševio ju je separe od teške, stare hrastovine s vrlo starim uljima o lovu, obližnjeg, meni iznimno dragog, motela, impresionirao odnos osoblja prema nama, a ništa manje niti niz ukusnih jela od divljači i različitog povrća. Posluga se ponašala kao da poslužuje kraljicu!Niz jela smišljen je da beskrajno ugađa nepcu, ali i da ispuni puna tri sata, dolazi u valovima, s dvije vrste vine, taman kada bismo iscrpili neku temu. I krešendo ima u zasitnoj, teškoj, torti od čokolade i oraha! Volim žene koje se puno smiju, volim žene koje se brzo prilagođavaju situacijama, volim žene koje imaju mišljenje o mnogočemu i strasno ga brane! Ona je te večeri bila točno takva! Prava dama u odnosu na osoblje koje nas je posluživalo, a prava uspaljena, zajapurena, klinka kada je branila mnoge svoje idealističke stavove...uporno ne obarajući pogled kada bih je fiksirao u tim raspravama, a opet ga brzo spuštajući kada bi me uhvatila da je pažljivo promatram između zalogaja!
Znaš li da si ti drugi muškarac koji mi je ikada pridržao kaput, rekla je na odlasku....a prvi je moj ujak, koji to iz šale čini još od kada sam bila klinka! Zatim, u autu....jako mi je drago što si tako malo pio, užasavam se alkoholiziranih muškaraca. Hoćeš li doći malo gore, napola je prošaputala kada smo nekoliko minuta prije ponoći stali pred njezinom zgradom, ponovo kao na početku, nekako puno nesigurnije, ukočenije...još je neuredno, ali...Ipak, ovaj puta je sasvim jasno uzvratila poljubac, mada sam osjetio da su joj ramena ukočena, kao u nekom iščekivanju! Ne, neću ovaj puta, sutra ti je rano nastava....ali sigurno hoću, rado, neki slijedeći puta. Pozvatićeš me još koji puta, ha? Pa...da, mislim, ovaj....ti misliš da je to u redu? Čuveni pokret sklanjanja kose iza uha....Ne, ja sam oduševljen, dugo, jako dugo nisam proveo tako krasnu večer i jedva čekam petak! Zašto petak? Pa, onda ćeš opet izići samnom, hoćeš, je li?!? Opet se nasmijala onako, drugačije...o, da, točno si takav i posve je točno da ovo nisam trebala napraviti! Kakav...? Ha,ha,ha...Samo opet bih....nagnula se i cmoknula me u obraz, vjerujem namjerno, da je sve zazvonilo....Dakle petak u isto vrijeme? E, da....uopće ne volim mango, a još manje ono poluumjetno grožđe, ali ostalo je super.....
Post je objavljen 22.01.2010. u 14:22 sati.