Marketing
tek bljesak
je li to sve što možemo očekivati, pitam se.
isti putevi, iste kretnje, ista lica. svakodnevno.
je li to sve što smo možemo učiniti, postići, razumjeti.
uloge koje smo željeli igrati uglavnom i igramo.
sva naša: "moramo, želimo, trebamo",
sve te stvari kojima se okružujemo, uvjeravaju nas da je to to.
je li to dovoljno da kažemo: to je to. to je naš život?
zašto mislim da mora još nešto biti? da mora još neka svrha biti mom postojanju?
da ju je teško otkriti, ali da je tu, da je vrijedi tražiti, to osjećam. nisam je još našla.
poželim biti svjesna svakog trenutka svojih aktivnosti, svojih misli, postupaka, stanja.
jer vidim kako mi izmiču mnogi, prođu a da ne znam išta o sebi pri tom.
poput automatskog pilota izvršavam komande koje nisam ja sastavila, već su nastale same po sebi.
da li je možda život tako, sam po sebi, svaki za sebe, svakog od nas dovoljno važan
da možemo reći: mi smo živi, sve što se sad zbiva to je stvarno, sve drugo, ono prije i ono poslije mene,
to je iluzija, umišljaj.
čini mi se da je kod većine nas tako.
kao da smo tek bljesak koji nastane, zasvijetli i nestane, u trenu.
Post je objavljen 19.01.2010. u 21:09 sati.