Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/onceinalifetime

Marketing

Poučna priča!

a sad poučna priča!
poučna priča:

"Hajde da se takmičimo!" - reče jedan miš drugome.
"Može! Kako?"
"Ja ću uzeti papirnati aviončić i popeti se na brdo. Ti me čekaj tu dolje a ja ću ti baciti aviončić. Ako ga uhvatiš, ti se penješ na brdo a ja se spuštam dolje i mijenjamo uloge. Ako ne, moraš mi donijeti aviončić i ja ponovo bacam. Brojimo do sto!"
"Može!" - reče drugi miš i uhvati prvi bačeni aviončić. Miševi zamijene mjesta.
Nakon što su se nekoliko puta izmijenili, drugi miš je bacio aviončić na drugu stranu, tako da ga prvi ne može uhvatiti prije nego padne na tlo. Prvi miš mu je donio aviončić i pustio ga da opet baca. Tako je drugi miš otkrio da može to činiti unedogled i da će tako pobijediti. Ali nakon petog puta, prvi miš se jednostavno udaljio od brda i ostavio drugog miša da na njemu stoji sam i tužan. I nikad se više nije vratio, a drugi miš je umro u tuzi i samoći. Sada njegov kostur stoji na brdu kao primjer drugim miševima.



***



Na izmrvljenoj klupi sjedim
Kad odjednom navreš ti
U tom trenu nekad blijedim
Okrenem se - gdje su svi

Ne mogu se dobro snaći
Iza mene noć je, mrak
Ne smeta me - ne nalazim
Niti jedan svjetla trak

Hoće tako nekad noću
Svaki puta isti san
I tek savladaš hladnoću
A kad ono svane dan



***



Dosta mi je žutih zidova.
I onog ničeg što na njih ne objesiš.

Tako ih obojiš "da ne budu bijeli".
Kao da je loše da su bijeli.
I onda imaš gadne, žute zidove.

Dosta mi je žutih zidova.
I vrata koja iznad sebe imaju prozor.

Ma zapravo nisu čak ni žuti.
Više su nekako. Žućkasti. Kao bjelokost. Valjda.
Nisam nikad vidio bjelokost.
Zašto se zove tako kad nije bijela. Haha.
Uglavnom, nisu čak ni žuti!
Samo čudno ružni nakon nekog vremena.

Dosta mi je žutih zidova.
I onih boje breskve.

Sigurno zvuči glupo, ali je.
Baš ih nekako ne volim.
Radije kupim borić od vanilije.
On ima lijep miris.

Dosta mi je žutih zidova.

Post je objavljen 18.01.2010. u 21:53 sati.