Zar već odlaziš?
Tako brzo, ne osvrćući se prolaziš,
uvijek sam iza tebe...
Svi trenuci koje želim zadržati
mnogi nestaju...
neki ostaju...
Zauvijek zarobljeni na papiru
kao uspomene,
podsjetnik na tvoju vrijednost.
Stani, samo malo uspori
hvatam se za tvoje tragove
nikad te neću dostići
U životu si samo promjena ,
bivanje postaje kratko
precijenjeno jadno vrijeme.
Kliziš mi kroz ruke,
pokušavam,
odlaziš...
Posjedujem tračak tebe,
ponavljanje...
sve do kraja...
onda se pretočim u misli...
I opet i opet ispočetka...
Post je objavljen 17.01.2010. u 21:58 sati.