stvarno je bilo već i vrijeme
da se opere ovaj veliki lonac
i pospremi na onu najgornju policu
za sve velike lonce
a on...
srećica moja
i dalje mu
najviše od svega ide na živce
kad mu kažem ma-li
ej, nisam ja mali
pa nisi, al ja volim
baš volim kad mu kažem - mali
(nema on pojma kako se topim
kad mi uzvrati Jesenjinom)
a viši je od mene već odavno
nije bio toliko visok kada smo slavili
trinaesti
kad je to bilo...
veliki moj
idu godine
lomili smo kosti na treningu
pa smo operirali
pa smo razgibavali
pa smo htjeli opet na trening
a mama je šizila
pa su joj neki dragi kirurzi rekli
daj skini konačno to z ispred - majka
pusti malog da trenira
lijepo joj objasnili
da pločice drže dobro, nema straha
ne za te kosti
može jedino - puknut neka druga kost
duhoviti kirurzi
uvijek spremni za šale i nove zahvate
z ostaje
dok majka čeka malog da se vrati s treninga
i premazuje rođendansku tortu
inače
moja klamerica & me
smo još u prošloj godini
usporile smo, čudo jedno
mercedesova triesduja sa šoferom
i slušalice u ušima
ova
slučajni stih spusti se niz tobogan zbrkanih misli
mojim se očima spava
a ruke bi plesale
ne uzimam utješnu nagradu
tebe čekam
Post je objavljen 15.01.2010. u 22:03 sati.