Neki ljudi doživljavaju tragično i žalosno spoznaju da europski narodi izumiru. Osobno ne znam što bih mislio o tome. Nije mi svejedno, ali vidim da je to neminovna posljedica urbanog načina života. A problem je tu u tome da svi teže prema životu u gradu, pa selo uglavnom izumire. A to izgleda nije slučajno, jer većina ljudi ne vidi nikakvu perspektivu u životu na selu, upravo zbog toga jer je nekome u cilju da bude tako, o čemu sam pisao u prethodnom tekstu. Osobno smatram da je život na selu danas još uvijek kvalitetniji i u svakom slučaju prirodniji od života u gradu. Oni koji su na selu ili koji žive u manjim sredinama pate od kompleksa grada, gdje bi imali svoj stan, posao, plaću i određeni luksuz... dok je zapravo obrnuto. U gradovima raste broj nezaposlenih, primanja su mizerna, davanja velika... Pa gdje je onda bolje i gdje je život kvalitetniji? Osim toga, ljudi na selu su neovisniji od države, jer imaju barem hranu... U gradu je sve ovisno o trgovačkim centrima i hrani koja dolazi od 'prehrambene industrije, o čemu sam isto pisao...
Zapadne zemlje danas 'spašava' to što u potrazi za poslom i nekim nazovi boljim životom u njih stalno doseljavaju iz siromašnih dijelova svijeta i tako popunjavaju svoju populaciju. Poznato je da je u europskim zemljama najviše onih koji doseljavaju iz muslimanskih zemalja, a oni svoj način života, barem na početku prenose iz sredina iz kojih su došli. Pa tako imaju puno više djece i dolazi do toga da, kako se predviđa, za 50 ili 100 godina će se situacija drastično promijeniti i Europa će postati većinski muslimanska.
Ponavljam, neki to doživljavaju tragično, a neki su ravnodušni. Ja sam prije spadao u ove prve, a sada mi je pomalo svejedno. Više mi se ne čini da je narod ili nacija takva vrijednost za koju bi se trebalo žrtvovati pod svaku cijenu, da bi opstala. U tom slučaju žrtvuje se osobni život i kvaliteta života, radi nečeg pomalo imaginarnog.
Mislim da je ljudska svijest pomalo porasla, jer se postavlja pitanje smisla života... Ljudi se više školuju, čitaju, informiraju, razmišljaju... Dobro, možda i na pogrešan način ili neki baš previše ni danas ne razmišljaju... Ali prije se takav koncept nikako nije dovodio u pitanje, jer je temeljni smisao bio osnovati obitelj, podići djecu i tako produžiti 'svoje ime' i na taj način izvršiti svoju 'misiju' na svijetu. Danas ljudi ipak drugačije razmišljaju i pitaju se čemu to sve? Osnovati obitelj, podići djecu, raditi i žrtvovati se, da bi umrli i koji je smisao toga svega? Nadati se životu nakon smrti i nagradi na nebu...
Ima i takvih koji misle da je jako važno imati brojne obitelji, popraviti demografsku sliku, širiti se (ili popunjavati) u cilju da kao narod opstanemo pod svaku cijenu... Ali zašto i u ime čega bi se netko žrtvovao na ovaj način? Neki kažu: u ime Boga, jer to je Božja volja (otvorenost životu) ili u ime opstanka naroda, tj. države... To se uglavnom propagira i o tome govori u vjerskim krugovima. Ako uzmemo u obzir način života u suvremenoj civilizaciji, globalnu politiku, nepravedne odnose u svijetu, podjele na bogate i siromašne pojedince i narode, te sve zlo koje nam danas prijeti, onda podržavati sve to baš i nema puno smisla.
I zato se više s tim baš i ne slažem... jer smatram da nije nužno pod svaku cijenu danas imati brojnu obitelj, iako neupitno obitelj smatram vrijednošću. I svi mi ili bar većina, potječemo smo iz obitelji! (ako smo imali tu sreću) Danas je takav način života, da si ljudi ne mogu priuštiti takav 'luksus', imati puno djece. Nekada je to bilo prirodno i pod geslom: što više to bolje! Što više djece, veća sigurnost, više radne snage i sl. (na selu npr.) Životni prostor nije bio u pitanju... I ljudi su tako živjeli, snalazili se, odlazili dalje, naseljavali puste krajeve... I tako smo došli do preko 6 milijardi. Kod nas u Hrvatskoj, u Europi i drugim zemljama Zapada došlo je do krize obitelji i demografskog rasta, ali općenito u svijetu je obrnuta situacija, pa ima onih koji su zabrinuti zbog prevelikog broja ljudi na Zemlji. To je već drugo pitanje i problem ekologije, povezan s neprirodnim i ne ekološkim načinom života, što nije tema ovog teksta...
U svakom slučaju, očito je da smo došli do nekih promjena u načinu života, pa time i do promjena u shvaćanju obitelji, nacije i općenito smisla života. Pritisnuti situacijom u svijetu, koja je zabrinjavajuća, zamislimo se kakva nam je budućnost?
p.s.
Ako uzmemo u obzir Nibiru, o čemu nas izvješćuje United Frequencies na svom blogu, onda se ne i trebamo previše brinuti o budućnosti :)
Post je objavljen 15.01.2010. u 21:56 sati.