Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/divewithme

Marketing

Paradoks



Sjedeći u tmurnoj prostoriji koja je samo četvrtinu toga tmurna, iz koje izbija sunčeva svjetlost zapitate li se odakle dopire led. Iz vas..
.Toplina koja se pretvara u led s vašom željom.
Trenutačno ne znate o čemu se radi. Da li želite znati?. Ili se
samo ogrnite s pokrivačem oko očiju, da one ne vide; oko ušiju
kako ne bi čule,oko usta da ne bi izgovorile. Izgovoreno puno više znači
nego nešto što nije izgovoreno. Svi želimo čuti, svi želimo vidjeti...
Stvara mi se želja u kojoj ne želim ni čuti ni vidjeti. Trenutačno
želim živjeti bez tih osjetila. Ubiti ih , zvuči zabavno.
Vidjeti stvar; osobu do koje mi je stalo, znači povrat osjetila.
Osjećajna osoba koja ne želi osjećati, tzv. kontradiktnost.
Nesigurnost.
Priopćavam vam... Vi, hladni dio koji ništa ne osjeća, da se ugušite u vašem ledu, jer to je jedino što zaista znate.
Možda kad se od gušenja utopite u njemu.
Možda shvatite značaj toga svega.
Postignuće- utrnuće svih želja koje su izvor patnje.Tako čudan osjećaj. Bol koja je Praktički prisutna, ali ne prevladava u jezgri .Tada se ne osjeća, misli ostaju neodabrene. Odlazak daleko od svega stvorit će nemogućnost povratka ili totalno nerazumljiv dolazak. Nebitno.
Osjećati ili ne osjećati.
.Veliki spektar osjećaja koji se poubijaju međusobno i nestaju.
Puštam da se poubijaju jer ne znam kako bi preživjeli zajedno.
Ljubičasta mrena oko očiju koja se stvara od leda, bezvoljno ponašanje nastaje kao posljedica.
Samo paradoks.


Post je objavljen 15.01.2010. u 14:56 sati.