Marketing
Gori vatra sad u nama
Gotovo je ljudi moji, Glas koncila je otkrio urotu da su Vođu našeg naroda (koji još uvijek ima sumnjivo male ručice) postavili tajni centri moći. Glas koncila je kao fejsbuk, ako je tamo objavljeno onda to mora da je istina. Kao djeca smo se oduvijek šalili da ćemo nekog tužit tom cijenjenom magazinu. Ali ni na kraj pameti mi nije bilo da se to zbilja može.
Možda bi i pročitala taj tekst do kraja, da mi nije već dosta komercijalnih teorija zavjere, izmučenih gubitnika, bitke za prvenstvno manipulacije nad jadnim narodom koji možda nema veliku naobrazbu, ali svakako ima veliku nadu u bolje sutra. Ali sutra ne dolazi ništa bolje, samo još jedan novi potencijalni agresor bez kontrole, ili slabić i izdajica koji se sakriva iza suviše kontrole. Ne znam zašto, ali sve me to podsjeća na nešto što je Vuco rekao „Pa šta ako imamo pištolje, neka ima oružja, al nek nema mrtvih. Samo smo ranjeni, nitko nije ubijen, mi se bar ne drogiramo, ajde puknemo koji metak. Na onim tehno mehno pehno partijima bude i mrtvih, kod nas ima samo ranjenih.” Nema što, ne bi ni ja bolje objasnila. 
No, dosta je rata i staromodne politike, vrijeme je za ljubav i novo doba. Mene kao okorjelog romantika, razveselilo je kad sam čula da su Vođa malog naroda i Voditeljica našeg naroda prešli na novu, moderniju razinu pregovaranja.
Oduvijek mi se Vođa malog naroda sviđao, posebno dok šuti. Ali sad si je zabio zvijezdu na vrhu drveta političara koje trenutno najviše volim. Nije da je konkurencija nešto izrazito velika, ali tek da se zna da postoji drvo na koje ih sve vješam. Iz ljubavi naravno, imam poštene motive kao i oni uostalom.
Stari pokvarenjak je pokazao kako zna upotrijebiti fazon u pravom trenutku i komentirao kolegici Voditeljici naroda «Vatra će se ugasiti dok mi poziramo. No, ne i među nama.»
Pretpostavljam da će od sada sporove rješavati bilateralno, jer je ona napokon otvorila ispred njega do sad neotvorena poglavlja. Ako ih ostavimo nekoliko dana nasamo, u intenzivnim pregovorima, možda nam se napokon spoje i države. O ne nacionalisti, nisam mislila u graničnom smislu. Samo u biblijskom, da širimo ljubav. Što drugo možemo širit u današnje vrijeme, a da je besplatno. I da ja mogu napokon ići na skijanje bez da me pretresu sićušni komandosi kao kakvog albanskog terorista.
Carinik «Šta ti je ovo?»
Ja «Skije i pancerice»
Carinik «A jel, a šta misliš s tim radit?»
Ja «A kakva su ti to molim te intimna pitanja?»
Ništa ja ne sugeriram, ali kad već vidiš jednog jedinog pripadnika malog naroda koji liči na nešto, to treba odmah iskoristiti, jer će iduća prilika biti tek možda za deset godina. A tko još danas ima deset godina. Za to vrijeme oni će narast u Avatare, mi ćemo postat anarhija, oko nas će biti samo pustoš, pijesak i pokoji izgubljeni vjetrić. Kažem vam, nemamo mi deset godina za propuštat prilike samo tako. Budite živi dok ste živi.
Post je objavljen 15.01.2010. u 00:03 sati.