..nije nebo ovo sto vam nude, nije sunce od zlata i moci... kad bi mogli, prodali bi Boga, njima nitko ne moze pomoci...
..ponekad, samo ponekad, ja uspijem, pa se nasmijem, od srca...
..uvijek tako pocinje, polja cvatu…tisina, san i Ona..
..sanja davno sanjano, sto joj nije suđeno...
..borba s vjetrenjacama vjecito traje... njezino more iz dana u dan postaje sve nemirnije, a oluja zivota udara o njezina vrata..
..i sto sada?.. da stavi opet onu poznatu masku klauna na lice i svojim nestasicama zabavlja okolinu oko sebe?
..mozda i cijeli zivot to i samo jest... klaun koji mora svojim bojama prekriti svoje lice i bez obzira na bure zivota koje se zadese, lice klauna mora biti nacrtano nitima srece kako bi izmamilo osmijeh drugoga...
..ili... mozda je tek samo jedna od ptica selica kojoj je suđeno da vjecito zivot zivi na dvije strane... da se vjecito bori za prezivljavanje i stalno strepi sta ce se zadesiti kada na vrata pokuca zima...tj. kada se na njezino srce zalome sve mane, koje kako kazu drugi, moras prebroditi jer zivot nije lak, a ti moras biti jak... jer svi ocekuju to od tebe..
..da se dignes... obrises prasinu iza sebe, sakrijes suzu izdajicu koja hoce poteci niz lice, i krenes u neki novi svijet, neke nove pobjede..
..al sta znaci sve pobjede i zlatne medalje, ako nemas s kime da ih dijelis?
..lagano sasvim lagano ja zastanem, pa se osvrnem oko sebe...
..gleda na sat... sreca kasni.. opet, opet i opet..
..kad jednom padnes kazu da ces pasti... opet, opet i opet..
..i tada pozelis, samo zatvoriti oci kao nekada davno, kad je bilo sve do mora ravno...
..vraca se u dane djetinjstva, dane kada je bila bezbrizna i kada je samo zivjela za svoje lutke..
..ti dani, nestali su kao u snu.. samo sto se osvrnula postala je odrasla, odgovorna za sebe i svoj zivot..
..pocela je brinuti za tisucu i jednu stvar... jos nije bila svjesna svojih zadaca, a zivot je pred nju stavio brdo zadataka, koje svakako treba izvrsiti..
..i tada se to događa na svakom kraju, pocinjemo razmisljati o pocetku...
..kada smo dozvolili da se nas zivot promijeni u sekundi...
..ali ponekad gradimo zidove oko sebe da vidimo kome je dovoljno stalo da ih srusi...
..nismo svjesni da tada mozda prepustamo izvrsne prilike i da sreca odlazi..opet, opet i opet..
..tada se kao u snu pozelimo vratiti na prethodne dane.. ali zaboravljamo da zivot ne mozemo usporediti s knjigom, gdje se mozemo vratiti na prethodne stranice..
..zivot nije lak i moras biti jak, da prebrodis sve mane, koje se jedna na drugu zalome - opet kazu...
..ali zaboravljaju da ponekad snage izmaknu.. da nitko nije toliko izdrzljiv da ne osjeti umor i nemoc...
..zaboravljaju da je tesko stici do vrha, kada si vec vise puta pao na dno...
..naivno sam mastala o sreci... sad je vrijeme da pronađem sebe..