Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/130908malenimoj

Marketing

.... još sekund ... malo omiljenog parfema na tanku, putenu kožu dekoltea i spremna sam.
Hm..... zadovoljna, o da, dapače jako zadovoljna...
Neki davno ugasli nemir i uzbuđenje širio se mojim tijelom, ponovno sam ona stara neopterećena problemima koje ne mogu riješiti, odmah, sada. Neka, vremena ne nedostaje, ja znam čekati pravi trenutak a osim toga svojim umiljatim okicama i osmjehom kojem teško tko može odoljeti pridobila sam jednog gospodina koji mi je obećao pomoći, ako ništa drugo tek da zadovoljim onaj svoj unutarnji ja, jer ionako to što ću dobiti ne mogu koristiti. Pitate se kako mi je to uspjelo, pa nakon dva tri Jegera u društvu još jedne divne gospođe dotični gospodin pristao bi na sve, dobro ne baš na sve ali gotovo na sve... nisam daleko od istine...šarmantan gospodin u pedesetima...

...ulazim u auto, stišćem papučicu gasa i jurim prema već zaboravljenom mjestu... osjećam neodređeni nemir, sjaj u očima otkriva sve moje želje i čežnje, zatomljene osjećaje ... veselim se susretu...ti i ja s početka priče, pogubljeni na tračnicama života ali ne i izgubljeni. Vežu nas neke posebne nevidljive niti, uspomene, proživljeni samo naši trenuci, naše slatke male tajne ... ponekad pomislih da ćemo se zasititi jedan drugoga, da ćemo si dosaditi, da me više nećeš željeti na samo tebi poznati način, da nećeš drhtati od mojih vrućih i vlažnih poljubaca, užarenih dodira .... dotičem te kao u snu, tek da osjetiš da to sam ja .... I da znaš nemaju ljudi pravo kada kažu da muškarac i žena ne mogu biti prijatelji, mi smo to dokazali, jel tako? A to je nešto što me obogatilo na poseban način, naučio si me mnogo o stvarima o kojima se ne priča ili je bar preporučljivo da ih se gura pod tepih, pokazao mi kako razmišlja u pojedinim trenucima muška glava, pomaknuo granice za koje sam bila uvjerena da se ne mogu pomicati, ukratko naučio si me mnogo toga i zato ti poklanjam ovaj darak, ovdje daleko od svih, od stvarnosti koja je drugačija i koja nije bila na našoj strani, očito trenutni poredak zvijezda nije bio na našoj strani ili možda upravo jest. Ovisi o kutu gledanja, ha?.... približavam se starom mjestu, popušta mi pritisak na papučici gasa. Usporavam, polako otvaram vrata automobila. Stojiš obasjan mjesečinom, okrećeš se pružaš mi ruku, istog trena pogledavamo prema nebu i zahvaljujemo Njemu što smo se upoznali, zahvaljujemo što nam je dopustio da ojačamo našu vezu, nešto čemu ni mi ne znamo dati pravo ime ..... pozivaš me da ti se pridružim na na travi, smijemo se kao djeca, u očima se očituje sva strast koja nas obuzima, povlačiš me k sebi i nježno dodiruješ moje usne, drhtim, predajem ti se .....
..... još par minuta, ne smijem zakasniti na dejt s curkama ali kada se tako teško odvojiti od tebe, ionako te mogu imati samo u mislima i od tamo ne može te nitko uzeti...


Post je objavljen 14.01.2010. u 15:43 sati.