Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/olifant

Marketing

PLAGIJATOR, PLAGIJATOR

David Lodge posvetio je cijeli, kod nas još neprevedeni, roman Author, Author svom omiljenom piscu Henryju Jamesu, premda je dotični mrtav i neće mu zahvaliti na pažnji. Stoga ovu priču posvećujem mojim omiljenim plagijatorima. Ni oni nemaju običaj reći 'hvala'.

Jučer me fendica Marki upozorila da pripazim što radim. Jer nije baš zgodno kad udana žena otvori po dvadesetak korisničkih računa na Facebooku i Myspaceu, a usto se registrira na svim postojećim forumima i portalima, domaćim i stranim. Što će reći rodbina i susjedi, osim da provodim dane i noći hvatajući mlade ljubavnike u informatičku mrežu? I to ne s naročitim uspjehom, jer inače ne bih neprestano otvarala nove i nove račune.
Zaista, provjerila sam putem tražilice i ustvrdila da Marki ima pravo, od jučer do danas izrodilo se pet-šest novih stavki s nickom Lucy Fair.
Osjećam se veoma neugodno, jer mora se priznati, uistinu je zabrinjavajuće kad se žena moje dobi počne nekontrolirano razmnožavati. Što je tek pristojni eufemizam za činjenicu da se širim kao prokleta pošast.
Opterećena zbunjujućim informacijma, gurnula sam glavu pod haubu za razmišljanje i pokušala evocirati kako je sve počelo.

U lipnju 2004. otvorila sam blog i nazvala ga ‘blogov kolac’, prisjećajući se školskih dana i istovremeno ispitujući mogućnost virtualnog zatiranja vampirizma. Nakon tjedan-dva zapazila sam da postoji još jedan autor sa sličnim mladenačkim reminiscencijama i posramljena, odmah promijenila ime svog bloga, uz javnu ispriku prvom kolcu koji je, zbog svog prvenstva, u mojim očima autentičan, onoliko koliko jedan kolac kao takav može biti.
Vođena željom da novo ime zvuči vragolasto i istovremeno prosvjetiteljski, odlučila sam se poslužiti premetaljkom. Kako literarna škrabala većinom misle slikovno, pred očima mi se ukazao lik Roberta De Nira što, istini za volju, nije bog zna kakvo ukazanje u usporedbi s onima koja privlače hodočasnike i novac. Osim toga, pojavio se u mojim mislima kao Louis Cyphre iz filma Angel Heart, dakle u prilično mračnom izdanju i nisam znala što bih s tom asocijacijom osim da je pokušam osvijetliti. Iluminacija se odvijala u znaku promjene spola, s veoma lijepim rezultatima, jer nije bez vraga što žene nazivaju ljepšim spolom. A i vrag je ostao prisutan, u tragovima. Lucy ili Lucija etimološki se vezuje uz lux, dakle svjetlo. Dok Fair na engleskom znači dobra, ljubazna, poštena, vedra, jasna, pravična, čitljiva, slobodna, zgodna, plavokosa, svijetla Sve se savršeno slagalo, tim više što se biblijski Svjetlonoša povijesno nadovezuje na ženska božanstva koja su simbolički prezentirala zvijezdu Danicu. Vjerovali ili ne, zloglasni je Lucifer na početku karijere bio žena i to ne bilo koja, nego glavom, bradom, te oku ugodnim atributima, Afrodita ili Venera. Međutim, pripadnici patrijarhalnih abrahamskih religija spomenute su dame, usprkos njihovim evidentnim kvalitetama, brutalno demonizirali. A isto se desilo i meni. Zato što sam odmetnutom anđelu dala njegovo izvorno lijepo, žensko ruho, došla sam na zao glas u smislu raspojasanosti i razgaćenosti. O meni se šire glasine i pričaju legende naslovljene sa Cyber sex i Ta se praši sve u šesnaest. Što je točno, jer kako bih se inače množila?

Ovih dana sa zaprepaštenjem brojim sve one koji su me zadnjih godina imali. Iako me nisu pitali, niti sam im dala. Prateći datume utvrđujem da se prvi silovatelj pojavio na Indexovom forumu. S idiotskim postovima sramotio je moje časno ime čak tri dana, sve dok mu nije ponestalo inspiracije.
Nakon te barabe dohvatili su me rockeri. Članovi jednog demo banda banditski su me maznuli, a kako glazba ne poznaje granice, ubrzo sam prešla u ruke poljskih metalaca, koji su me sadistički izmrcvarili i preko Youtube servisa proslijedili dalje, neka me uzme tko god hoće. I bilo ih je, samo nebo zna koliko, ne snalazim se s velikim brojevima i neću ni pokušati izvesti čist račun, niti pomišljati na dugu ljubav u tom paklenskom spletu vrzinog kola.

Nema portala, ni servisa, a da se, kad ukucate Lucy Fair, ne pojavi oznaka ‘zauzeto’. Dakle, rezervirali su me i smatraju da posjeduju sva prava na mene. Bez pretjerivanja, osjećam se opsjednuto.
U jednom dirljivom filmu na temu egzorcizma, kad svećenik pita demona za ime, ovaj neinventivno odgovara: -Zovem se Legija, jer ima nas mnogo!
Počinjem se baviti mišlju da kontaktiram odgovarajuću stručnu osobu za istjerivanje nepoželjnih entiteta, jer i na meni ih ima mnogo. Na moj alias nakrcala se cijela gomila, a u masi raspomamljenih našla se čak i jedna švedska manekenka, inače prijateljica vlasnice istoimenog online časopisa.
Svima je lijepo biti sa mnom. U duhovnom jedinstvu, koje ostvaruju tako što odluče zvati se isto kao i ja.
U očajanju, poslala sam spomenutoj manekenki mail s upitom kako je nije sram ukrasti tuđi nick, na što je odgovorila promovirajući svoja slobodumna načela, iz kojih proizlazi da je bolje ako nas ima više. Dakle, pokušava me uvući u grupne odnose.

Zgranuta, zamolila sam za pomoć Marki, a ona je odmah nazvala jednu od svojih bivših priležnica, po zanimanju sudsku zapisničarku. Presuda je glasila da se autorsko djelo zaštićuje po automatizmu, za razliku od imena i pesudonima koji ostaju sasvim nezaštićeni, jer se nigdje ne može izbjeći pojava istih imena na ovom svijetu. Osim toga, u svim demokratskim zemljama građani mogu slobodno izabrati ime po želji. Eto na primjer, ona se sasvim slučajno zove Ružmarinka Čmarčić-Pusiga, što nimalo ne doprinosi kvaliteti njenog društvenog života i već dulje vrijeme bavi se mišlju da promijeni ime, ali nikako nije mogla naći podesno nazivlje, sve dok nije čula moj nick, koji joj se otprve dopao. I sad će se zvati Lucy Fair Smallanus-Kissinger. A sličan problem ima i njena sestrična, po imenu Gatalinka Čmarčić-Šikara, s time što imaju identičan ukus u svemu, pa i u pogledu izbora novog imena. Samo što se ona ne razumije u pravo, jer nije završila višu upravnu, nego je propala na maturi, te je sad nezaposlena i bavi se šloganjem po kvartu. Nisam imala volje slušati dalje, ali ne sumnjam da familija Čmarčić obiluje interesentima za besplatno preuzimanje mog pseudonima. I u kvartu kojim krstari spomenuta vračara našlo bi se još simpatizera. A tek u cijelom gradu!

Stoga predlažem osnivanje kluba pod imenom Lucy Fair za sve koji se žele tako zvati, u virtualnom i stvarnom svijetu. Uprava kluba mogla bi se baviti štampanjem članskih iskaznica i posjetnica, te prodajom majica s otisnutim zajedničkim imenom. S obzirom na golemo članstvo, preporučam i otvaranje tatoo salona, za one koji žele svoje lijepo novo ime nositi utetovirano na ponosno uzdignutom čelu. Ta vrsta fizičke vidiljivosti osigurat će svakodnevni priljev novog članstva, te se s vremenom mogu organizirati i sjajne parade, u kojima će prisutni stupati uz zvukove klubske himne ‘Majmun radi što majmun vidi’.
Samo, mene neka ne zovu. Jer ja ću, u međuvremenu, promijeniti nick. Po novom, pojavljivat ću se pod zagonetnim i egzotičnim pseudonimom Plagi Arist. Znam da će nakon toga diljem neta Plagi Aristi nicati kao gljive poslije kiše, ali to me, nekim čudom, ne čini nimalo nesretnom.



Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka



Post je objavljen 14.01.2010. u 01:27 sati.