Ne bojim se sklopiti oči,
niti se bojim teških riječi,
al neka vas, moj spokoj ne vara;
oh, u svakom od nas ista je tama,
jedino zvuk, što nam jezu stvara
drugačiji je u svima nama.
Tužan sam, oh kako sam tužan
kada je jezik kletvom naoružan
i pjesma tad ko zveket koplja zvuči,
a povrh glava, crna vrana leti,
od prizora takva srce se grči;
oh, žeđ za krvlju teško je razumjeti.
Ne bojim se sklopiti oči,
niti se bojim teških riječi,
u mojoj tami, svijet je ljepši, veći!
....................................................
Post je objavljen 11.01.2010. u 00:36 sati.