Žao mi je što sam cijelu 2009. zapostavila blog i blogovsko društvo... Sad kad pročitam sve što sam nekad na ovim stranicama stavljala "na papir" vidim kako sam razmišljala, što sam do sad zaključila i jesam li uopće išta naučila iz svog iskustva. Zanimljivo je to. Razmišljam kako će jednom možda i moja djeca imati iste dvojbe, strahove i sreće pa ih možda uspijem i shvatiti kad shvatim kakva sam i sama bila u to doba...
Mnogo mi se toga događalo posljednje vrijeme, i dobro i loše, bilo je i plaća i smija... Ali najvažnije od svega je da sam još sa svojim Princem i da je izgleda moje razmišljanje o njemu kao o boljoj polovici ispalo istinito...
Zadnjih me dana brine trenutna situacija u državi, a još me više brine sponzaja tko to sve živi u ovoj državi... Lobiram za tzv. čovječju ribicu i vjerujem da svi iole pametni i trezveni ljudi dijele moje mišljenje jer druga opcija nas toliko očito vodi unazad i kvragu da je to prestrašno. No, zbog šutnje koju moram poštivati ove ću komentare ostaviti za slijedeći tjedan.
Neću puno duljiti, moram se i sama vratiti u formu za pisanje. Nadam se da će s formom vartiti i moji blogovski prijatelji koje sam cijelo ovo vrijeme potajno ćirila i da ću u svojoj blogovskoj budućnosti imati podršku i ljude koji će me uveseliti i opametiti svojim komentarima i podrškom!
Post je objavljen 09.01.2010. u 14:57 sati.