Marketing
SNJEŽNI SUMRAK
(1989.)
okrećem karte, okrećem kristalne kugle
okrećem svijet oko sebe ali praznina me ubija
samo pogled u zrak – zar opet sam jak?
ne! zabluda
gledam kroz prozor
ljudi prolaze, ljudi trče, ljudi bježe
u svojim limenim kutijama koje ih vode u smrt
ljudi umiru
zašto?
luđaci lumpuju negdje
čujem njihove uzvike, čujem vrisak
čujem snijeg kako pada u ovaj snježni sumrak
vidim svjetiljku iza tuđeg prozora
vidim lice, vidim maglu
sanjam li?
sve u jednom, sve odjednom
kao miris zemlje koja se smrzla
koja se rastapa u dubini
gledam u mrak
još jedan okret, još jedan obrat
pad
kakva bol! ali ne brinem
krećem dalje, krećem u san
zašto?
pronalazim ruke, ali to su samo moje ruke
gledam u nečije oči, ali to je ogledalo
tako sam umoran u ovaj snježni sumrak
plamičak izgara u samome sebi a uvijek je isti
samo plavetnilo ga mijenja
poželjeh vrisnuti
rashladiti uzavrelu krv, razbiti ogledalo
dok klizim dlanovima niz staklo
kao pauk koji je ostao bez plijena
tragovi u snijegu se brišu ali zlodjela ostaju
ona su samo moja i sve moje riječi se gube
plač i uzdasi za strašću
sve uzmiče predamnom, sve poput koraka odlazi
sve bježi a ja izgaram u vlastitoj hladnoći
u snježni sumrak
Post je objavljen 07.01.2010. u 10:26 sati.