pa reko idem si pogledati malo Milića, nisam bila dugo u Trstu. zapravo, u Trst nikad nisam išla u šoping nego više iz sportskih i posle poluposlovnih razloga, pa bih češće popila kavu uz Miramare nego bauljala po dućanima. elem, strašno me rastužilo kad sam zapravo i opet i opet shvatila u kojem mi to stresu Hrvatice i Hrvati živimo. jebemu! jednom prilikom, vraćala sam se iz Trsta i čekam tako na grani kad na drugoj strani mrak. svi mi koji smo se vraćali u Jugu stegnuta smo srca pomislili: kaj je sad ovo? naravno, ni na kraj pameti nam nije padao benigni razlog da je tam neka trafostanica riknula. uvek smo u napetosti, ratu, pizdariji, izborima, svađi, uvek stežemo remen i sve nam je gore. Jest, dobili smo kartice da što brže i lakše postanemo uznici kakvi već jesmo stoljećima, al sad i onak pojedinačno, da nas zakucaju totalno. oni ili mi? tko? dobili smo ljude koji ne vole ni Hrvatsku, a bogme ni sebe ako je povjerovati kako vjeruju u Boga. dobili smo invalidske penzionere koji su zaslužni građani a dobivaju 1.100 kuna penzije, dok se penzići Trsta nekako nose sa soma ili dva soma eura penzije. dobili smo drek, a kao stalno biramo. ispada da stalno biramo drek. pa kakvi smo mi to ljudi? globalno, podijelili smo božanstvo, pa se ono svako malo rađa i umire u strašnim mukama, a mi u dreku podijelismo lijevi drek i desni drek. i? koji je ukusniji, drage moje sunarodnjakinje i dragi moji sunarodnjaci. hvala lijepo, uz dužno poštovanje prema energetskoj vrijednosti dreka ja bih se ustegla obroka. gladovanje je zdravo i čisti organizam kao i sve ostale izme iz kojih nikak da isplivamo, a bogme se baš i ne trudimo.
i eto, u tako malo vremena Krist se dvaput rodil i nikom ništ. ništ!? ništ nije slučajno točka.
a da malo prije izbora izađemo na svoje izbore. sednemo se pred špigl, zapalimo indijski štapić i biramo, tiho i iskreno. Prosim lepo.
Post je objavljen 06.01.2010. u 21:10 sati.