Dok siječanj užurbano odbrojava dane….
…I dok pahulje oblače bjelinu ogoljenim granama…
...poželjeh da se kazaljke vrate malo unatrag…
…da je opet početak najljepšeg mjeseca u godini….
…koji ovoga puta doslovno projuri pokraj mene…
…I ne stigoh ga ni dotaći onako pravo…
…ne uspjeh ga ni proživjeti…
….ni obuhvatiti srcem …onako kako samo on zaslužuje..
Dugo me nema...
Dugujem ispriku svima...što se barem ne zahvalih na molitvama..
Površna sam ...no ovoga puta nije razlog samo to....
Sve čekam da se zapali ona pokretačka iskra u meni....
...pa da onako...punim srcem nešto napišem... zahvalim...
...da posvjedočim snagu zajedničke molitve...
-...snagu koja se rađa u zajedništvu sklopljenih ruku...
..a koja se opet dala opipati ...baš u trenucima kada je bilo najpotrebnije...
No...ništa od plamena...kojeg bi moja duša tako rado opet upalila...
Iskra...tek nešto malo tinja...nikako da se razgori...
...da zaživi onom jačinom...kojom je nekad plamtjela...
...a od čijeg odsjaja i sad živim...dišem...nadam se....i vjerujem...
...unatoč svemu...
..
Ponadah se kako će je raspiriti ovo došašće...
...radost isčekivanja...
No...ostah i dalje nekako tupa....potisnuta....nekako po strani...
Čini mi se kao da sam negdje u sebi zakopala bol...
...ne dopustivši joj da odživi svoje...
...pa se ona još uvijek umrtvljena vuče negdje mojim dubinama...
...i poput magle prekriva svijetlo....kome teži moja duša...
Proslavismo prvi Mihaelov rođendan.
Djetešce ne samo da se živo i zdravo rodilo...
..već je napredan mališa...koji ostvaruje onu Didovu želju od lani...
...“Da Bog da ti na godinu srušio sve kuglice s bora...“
Lako za kuglice...
Uglavnom se još s lakoćom sagibam..
Mihael je itekakav razlog ...za osmijeh ...za radost...za zahvalnost...
Njegove okice istražuju svijet oko sebe...
Tisuću se pitanja rađa u meni...
...dok zagledana u nj....promišljam o njegovoj budućnosti...
...o danima pred njim...
...o Božjem planu za to dijete...
..posvećeno Gospi i prije svog rođenja..
Srcem odjekuju riječi jedne drage Majke...
..Ne razumijem Te Bože....
...nisu mi jasni tvoji planovi...
...ali neće me ni to odvratiti od Tebe....
Da...upravo tako i ja osjećam...
Ništa od slike...koju sam tako brižljivo tkala ...više ne osta...
Mozaik...kojem sam tako revno slagala djeliće ....
...raspa se pred mojim očima....
...sad me još samo drži nada....odnosno Vjera...
...da Bog u svome dlanu ima zapisan čitavi taj mozaik...
...i da samo On....može savršeno spojiti te djeliće...
...koji zasad oko mene razbacani....čine nešto...
...ni nalik slici ...koju bih željela...
Drži me nada....ufanje i Vjera...
...drži me živo i neumrlo sjećanje...
...na one Susrete oči u oči....
...na one nepobitne trenutke...kada sam Ga mogla opipati....
...drži me bogatstvo koje mi je utisnuo u ruke...i srce...kod tih susreta....
...moja obitelj...
...moja Ema...bez koje tako često zastanem zbunjena i nesigurna....
...i bez čije ruke ne bih znala zasad....
...Ema...zbog koje i pišem ovaj post...
...jer me tjera iz dana u dan ...da oživim...
....držite me svi vi...koji punite moje srce Njegovom riječju....
....svi ...kojima dugujem još i Božićnu čestitku....napisanu....
....istu onu ...koju odaslah u vaša srca ..
...još one Bočićne noći...
...
Hvala vam svima...i neka se Svijetlo vaše riječi rasipa ovim prostorima...
...neka bude jače od mraka ....kojima obiluje ovo vrijeme...
...neka bude ruka ...onima zastalima u hodu....
...neka budu vjetar u leđa....baš kao što su meni.....tako često...
I...naravno...neka vas i u ovoj godini blagoslovi Gospodin...
...i neka sve nas...obasjava svjetlošću svoga lica...
...kako bi s mirom u srcu grabili svojim malim koracima....prema Njemu...
http://www.youtube.com/watch?v=r0Li5YwtXDM
Post je objavljen 05.01.2010. u 18:26 sati.