Marketing
Put u Kinu
I tako sam ja bio u Kini. Vidio Kineski zid, vidio Šangaj, vidio sve. A za male novce. Znam da željno iščekujete izvještaj, i konačno je tu - u nizu postova. Polako... U svakom slučaju, kako budem pisao, stavljat ću i slike na Flickr. Ima ih puno, tako da molim za strpljenje. Nego, da krenemo...
Kako sam došao u Kinu? Iskoristio sam dobrobiti rada u znanosti! Prije gotovo godinu dana, pojavila se prilika da prijavim rad na IEEE Conference on Decision and Control koja se održavala u prosincu 2009. u Šangaju. Napisao sam rad, prijavio ga i -- otišao na godišnji. Naime, sve se ovo odvijalo još prošlo proljeće. Konačno, u srpnju su mi javili da je rad prihvaćen. Odlično! Srećom, mentor se brine da za ovakva putovanja naša grupa ima dovoljno novaca tako da mi je plaćena povratna karta i smještaj za trajanja konferencije...
No nema smisla potezati do jedne, meni egzotične, zemlje, da bih proveo samo tri dana u njoj, i to pretežno sjedeći na predavanjima ili odrađujući jetlag u hotelu. Neee, odmah sam počeo planirati da ostanem još barem par dana nakon konferencije i vidim malo te Kine. No moj budžet je ograničen - znanstvena karijera upomoć! Srećom, poklopilo se da jedan od bivših postdocova u našoj grupi trenutno radi kao docent na Sveučilištu Tsinghua u Pekingu. Ja sam mu se namjeravao samo javiti da dolazim u Kinu, ali on je predložio maestralni plan - ako održim gostujuće predavanje kod njega na sveučilištu, sponzorirat će mi put od Šangaja do Pekinga! Moooože! Plan se čak svidio i mentoru, koji je u jednom trenutku rekao da bi i on mogao potegnuti do Pekinga, no na kraju je otkazao cijeli put... možda neki drugi puta.
No moji apetiti još su veći. Konferencija završava u petak, a predavanje će biti radnim danom - znači moram nekako potrošiti vikend. Kažu Hangzhou je lijep, nije daleko od Šangaja... a spavanje u Kini nije skupo. Može, prodano. Plan puta:
- Santa Barbara (14.12.)
- Šangaj
- Hangzhou
- Peking
- Šangaj (nakratko)
- Santa Barbara (25.12.)
Ostalo je samo utvrditi društvo - the more the merrier. U početku, trebao je ići Ryan. No njemu nije prošao rad. George, jedan od postdocova u grupi, je također išao na konferenciju. No on je nakon nje krenuo u Indiju, na godišnji. Na kraju je Lina, kolegica iz ureda, rekla da ima $1000 popusta na avionsku kartu kojeg je morala iskoristiti do 1. siječnja. "Ideš samnom u Kinu?" "Može." Lan je jedva dočekao da i nju pozove - oboje imamo plaćen put Šangaj-Peking, zajedno sa smještajem u Pekingu. Usputno dijeljenje soba, taksija, itd. znači da putujemo u Kinu, na deset dana, za parsto dolara. Kad kažem par, onda stvarno mislim par. Sve skupa, na "minimum", znači smještaj, hranu i prijevoz smo zajedno potrošili oko $400. Tko kaže da je skupo ići u Kinu? :D
Nema smisla pisati izvještaj kronološki, a već znam što se dogodilo. Tako da ću u idućih par postova rasvijetliti što smo vidjeli, što smo pojeli, kako smo došli od točke A do točke B i što nam se zbilo putem...
Post je objavljen 03.01.2010. u 12:00 sati.