Dok tako brojim svaki potez perom,
uzdah i dan, te pomisao na nju;
pa nebom lebdim nošen čudnim vjetrom
te se sav stresem kad oćutim žudnju.
Očajnim nazivam li se sanjarom,
kad otkrit vam želim razlog pjevanju,
u stihu zlatnom zovem je Laurom
sav ushićen u takvom nastojanju.
Oh, bijedna li pokušaja složit`,
tu sliku što mi oči u njoj vide
i pjesmu pjevat što mi srce poji;
Jedino tako znam i mogu služit`
onoj bajnoj, što kroz snove mi ide;
onoj koja u pjesniku postoji.
Post je objavljen 03.01.2010. u 01:45 sati.