Ovo je bio naslov diplomskog rada moje prijateljice Edite koji sam imala prilike pogledati prošli tjedan na PMF-u, biološki odsjek. Bilo je veoma zanimljivo, ali i poprilično razumljivo i za mene koja tek znam kapljice iz mora biologije. Istraživala je utjecaj na biljke mesojede koje je čak uzgajala iz sjemena dva i pol mjeseca pod strogo kontroliranim uvjetima.
Radila je na Drosera capensis (porijeklom iz južne Afrike). Cijela porodica ima ljepljive tentakule s kojima lovi kukce i koji su kod svih crvene boje. No, postoji i bijeli varijetet. Ne zna se što je unutra, ali se zna da je to prirodna mutacija - pretpostavka je da slično kao kod pelargonije s mutacijama, tj. da se ti crveni pigmenti (antocijani) ne sintetiziraju do kraja nego dođe do prekida pa ostanu bez boje. Edita je radila svjetlosni stres jer kada biljku izložiš istome, mijenja se rad fotosinteze i količina pigmenata. Korištena su 3 intenziteta svjetlosti. Niski, visoki i vrlo visoki (koji je imao i višu temperaturu). Pokazalo se da na početku alba ima više klorofila i karotenoida (važni u fotosintezi, a karotenoidi i u zaštiti), a crvena ima više sekundarnih (flavonoida i antocijana). Crvena puno bolje podnosi taj visoki intenzitet svjetlosti, ali i bijela nije toliko pod stresom kako je bilo za očekivati jer klorofili održavaju fotosintezu, a karotenoidi pomažu u zaštiti makar nema antocijana.