Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/lifestyletatjana

Marketing

Izražavanje, pravopis i gramatika RIP

Wowim te, swe nawboje, SNG 2010 mi paraju oči ovih dana.
Imam sina tinejdžera i kosa mi se diže na glavi kada čujem njegovog prijatelja kako umjesto smijeha na tek ispričan vic on gromoglasno uzvikuje OMG LOL, LOL. Za nepovjerovati... Mogla bih sada satima kuditi moderni i užurbani način života gdje su noviteti i tehnološke olakšice donijele određeno zatupljivanje u smislu nedostatka verbalnog izražavanja, čitanja knjiga ili druženja koje ne uključuje tastaturu bilo kojeg oblika.
Ali u svemu tome primjećujem kako se gubi naš jezik. Gubi se način izražavanja a pravopis i gramatika su španska sela za današnju djecu. Uhvatila sam sebe kako ne mogu pohvatati sve novokomponirane skraćenice i izokrenute riječi. To je kombinacija skraćenih englesko-kretenskih izraza.
Nemamo dovoljno vremena izreći nekome čestitku za Novu godinu? Ne znamo se više ni nasmijati? Čemu ono W?
Kao roditelj jednostavno ne mogu biti hladna. Možda i zato jer sam u svom osnovnom školovanju prošla kaljenje kroz knjigu i svestrane dječje zanimacije.
Roditelj je matica odgoja i strah me je i pomisliti gdje su i kako reagiraju roditelji čije swatko djete je nepismeno.
Djeca nemaju ni obrazovanje niti djetinjstvo.
Djeca se čak više ni ne igraju u dvorištu jer su isuviše zadubljeni osvajanjem nekog novog levela u Counteru.
Djeca u Mostaru su asocijalizirana pod utjecajem otuđenja svojih roditelja, sumornog stanja društva, škole koja nema ulogu edukatora i odgajatelja naraštaja. Djecu ne interesira kako ispuniti dan kreativnošću, čitanjem stripa ili Politikinog zabavnika, pravljenjem makete aviona ili broda. Djeca odrastaju pod utjecajem digitalizacije, informacijskih tehnologija, multimedijalnih smjernica za život. Otuđeni su jer su im jedino društvo mobiteli koji služe za pohranjivanje što više Gb muzike, sličica ili video klipova. Otuđeni su jer im je društvo PS, Nintendo VIi, kompjutorske igrice, druga dimenzija irealnog svijeta gdje se svi problemi rješavaju pritiskom na dugme. Otuđeni su jer jedino u takvom svijetu se snalaze, komunikacija je svedena naminimum. Razgovaraju tipkanjem na svoj sili chatova, messingera, verbalno su nepismeni. U društvu i realnom svijetu se ne znaju ponašati, ne znaju dijeliti i prijateljevati, ne znaju pronaći zabavu niti riješiti problem. U državi u kakvoj trenutačno živimo, nitko se ne bavi djecom i tom problematikom. Priča se o suživotu, vjeronaucija i nacionalnoj opstojnosti po nacionalnom školskom planu s jedne strane i nezadovoljstvu tretmanom prosvjetnih djelatnika s druge strane. Djecu povlače na uzici kao pijune svi od vlastodržaca do nevladinih organizacija. Nažalost, kako godine prolaze i nove generacije asocijalne djece već odrasta, tako sam sve svjesnija kako imamo sve bolesnije i bolesnije društvo. Svjesna sam i da smo izgubili konce. Vuk Karadžić se sasvim sigurno okreće u grobu. RIP

Post je objavljen 01.01.2010. u 19:25 sati.