Danas sam napokon zalila cvijeće. A pravo da vam kažem nije to lak posao. Pogotovo ako se već mjesec dana spremaš zalijevat.
U svakom slučaju cvijeće se posušilo, zemlja se stisnula u sebe ili se i trebalo mi je hodanja simo tamo, natakanja flaša i flaša od mlijeka jedno pola sata da bih sve to dovela u red. U međuvremenu je po sistemu opstanka, odnosno samoopstanka otišlo : a) lavanda b) bršljan c) limun.
Onda sam se primila i drugog posla od kojeg sam nekako u zadnje vrijeme zazirala. Nekako mi se nije dalo. Pa sam počistila ladice po ormarima, čovječe svega je tu bilo. Sada više nema. Fiju smeće.
Onda sam krenula i dalje ali me zaustavio Muškarac skuhanim ručkom. Onda mi se bome , poslije finog ručka nije dalo ništa više raditi pa sam se obnovljenim snagama bacila u popodnevni spavanac koji završio dočitavanjem knjige "miss Julia" koja me i nije toliko oduševila, ali kad je kraj godine neka bude i kraj svih repova.Pa i nedovršenih knjiga.
Onda sam htjela počistiti ormar od Muškarca, mislim onaj sa odjećom ali sam se na vrijeme zaustavila. Ako čoek hoće izgledati ko strašilo neka tako izgleda. Ups, pardon, nije on ko strašilo, više je kao socijalistički neki lik. Taj bi, da mene nema, istu odjeću nosio idućih 30 godina. Budući da njegov lik i djelo odražavaju mene, to svako malo moram napraviti čistke. One više manje izgledaju kao umiljavanje. "Zašto ne baciš tu majcu , pa vidiš da je stara". Onda on kaže da neće. To je bilo i za očekivat, a budući znači da je bilo za očekivat to ja onda se kao okrenem i odem. Usput samo nabacim nešto kao "pa dobro imaš ti pravo". Onda se on sav isprepada kad čuje da ima pravo, jerbo nije navikao. Onda se smekša. Onda ja za par minuta ili sati opet ponovim, kao usput tu rečenicu "a baš ti je majca već sva isprana". I onda ili baci ili ne baci, ovisno o puno faktora.
Vremenu.
Dobroj ili lošoj volji.
I svačemu još.
Tako je to.
Ali ti sa tradicionalistima i konzervativcima jednostavno moraš tako inače bi ih gledao uvijek, ama baš uvijek u istoj vesti i istim trapericama.
A meni se to neće.
Moram biti lukava ko lisica. Dupla lisica, eto takva moram biti.
I sve komentare tipa "što se imaš petljati u njegovo oblačenje?" odbacujem u startu jerbo da se ja ne petljam on bi nosao uvijek isto. Taj ni ne zna što ima na sebi. Dobra vijest o tom petljanju je da me to prima periodično. Svakih par mjeseci. Pak onda ipak , ostalih par mjeseci čovjek ima svoj mir.
Ma dobra sam.
Ko kruh sam dobra.
Post je objavljen 01.01.2010. u 16:05 sati.