Godine dođu i prođu. Da nije sjećanja ne bi ih uopće bili svjesni.
Pokazalo se sada da je unuka lani imala pravo, kad nije htjela u 2009.
Političari su tada obećali da će 2010-ta biti bolja.
Sada su promijenili priču. Ne, kažu nam sada, naredna će biti još i gora.
Da onda preskočimo 2010-tu.
Ne ide, nažalost, tako... Znači, već smo uskočili u nju.
Mogli bismo ju napraviti boljom. Kažem, mogli bismo, jer ne mogu reći 'možemo ju napraviti boljom'. A zašto ne možemo? Zar se i mravi i pčele i drugi kukci znaju bolje organizirati kao društvo od nas? Uvozimo robe koje znamo i možemo proizvesti, plaćamo beskorisne službenike u 500 općina, hranimo one branitelje koji zemlju nisu branili, ne cijenimo znanje i znanost, zapustili smo tisuće hektare prekrasne zemlje, nemamo interes razminirati ostale dijelove Hrvatske, Osobni interes nam je daleko važniji od društvenog. Proglasili smo nekakav model društa koji je posve izopačen u korisnosti od onoga koji nam treba. Hranimo političare koji to uopće nisu, prepucavaju se međusobno u jagmi za vlašću a nijedan prijedlog o poboljšanju katastrofalne gospodarske, društvene, moralne i razvojne situacije...Ništa. Hrvatska se kotrlja nekim svojim smjerom. Građani se ne pitaju oko NATO-a, ZERP-a, rušenja Vidrićeve kuće, Piranskog zalijeva, ako budu mogli preskočit će i pitanje oko ulaska u EU... Tako ne postupaju ni spomenuti kukci. Ne zato jer su mudriji, nego zato jer ih instikti tako vode. Naši zakržljali instinkti nas nikako ne vode, a pameti da se organiziramo nemamo. Što reći? Ostaje da se oslonimo samo na sreću:
Sretna nam Nova 2010. godina.
Post je objavljen 01.01.2010. u 09:24 sati.