OJ GIHTAVI TAPIRU OLITI ELEGIJA O HRANIDBENOJ RESTRIKCIJI
Tapiru je jutrom
zorom ranom gladnom
otekao prst
debelom i jadnom.
Previse je šunkice
papao po noći
pa kristali mali
u zglob hoće doći.
Kažu to je bolest
ko'm kraljevi se diče,
al' on bi rađe bio
u drugom dijelu priče.
Jer mekinje mu suhe
sad čine hranu glavnu
a poslastice mesne
prošlost snenu davnu.
Pa jada se kobasi
i kulenovoj seki :
- "živjeti bez vas
i nije život neki !"
Post je objavljen 01.01.2010. u 00:35 sati.