Marketing
Psovanje
Napalo me na Miškovom blogu da sam prostakuša i ovakva i onakva jer psujem. Ne, ne, ne mislim sad pljuvati po ženi, gadovi jedni, već ste se ponadali da je još jedna koljačina na pomolu. E nećete taj film gledati. Wind možda (vjerovatno) i je prostakuša ali poštuje svačije mišljenje, slagala se s njim ili ne. Ipak, zapitala sam se psujem li ipak previše. I ne samo ja. Jesmo li psovačka nacija? Ne pada mi na pamet da se opravdavam, ali ipak moram reći da u reali ipak ne psujem u ovolikoj mjeri. Ali psujem. Naravno, biram vrijeme i mjesto. Ovdje na blogu to se u neku ruku čak od mene i očekuje. Uostalom, i nick mi je "nepristojan".
Jesam li zla, primitivna i loša osoba zato što koristim psovke? Jesu li oni koji u životu nisu izustili psovku automatski bolji od mene?
Činjenica jest da Hrvati rado i obilato psuju. Pa možda više niti ne primjećujemo u kolikoj mjeri to činimo. Ima ljudi koji zaista ne biraju ni vrijeme ni mjesto i u tom slučaju i meni psovka smeta i vrijeđa me. Sasvim sigurno neću psovati na radnom mjestu (osim u razgovoru s kolegama sa kojima sam i privatno u dobrim odnosima i to kad nas stranke ne mogu čuti) ili pri upoznavanju s nekim. Evo, npr na prvoj blogerskoj kavici. Normalno da nisam došla i rekla:" Di ste ekipa, jebo vas patak, ja sam Wind i u pičku materinu mi je drago što sam vas srela!"
Kad me netko prozove zbog psovanja (a desilo mi se pored ovog na blogu još samo jednom u životu) ne mogu a da se ne upitam smeta li toj osobi zaista psovka ili se između redaka da pročitati i želja da se sebe učini boljim, vrednijim, pametnijim, kulturnijim? Prvi put je to učinila osoba za koju se ispostavilo da je ujutro bijesna na sebe a popodne na čitav svijet. Izdavala se za neku veliku čistunku a na kraju je svašta isplivalo na površinu. A najviše to da je bila puna kompleksa, ogorčena za sve koji su u bilo čemu od nje uspješniji. Ne samo da je bila potpuno hladna i bešćutna kučka koja u životu nikome nije htjela pomoći nego je štoviše uživala u tuđoj nesreći i bogme nekoliko puta i kumovala istoj. Ne napadajte me sada odmah da generaliziram. Ne tvrdim da su svi kojima "smetaju" psovke takvi. Samo govorim o svom osobnom iskustvu i naglašavam da to što netko ne psuje ne znači automatski da je dobra osoba. Isto tako imamo kolegicu od čijih psovki se i ja crvenim a po količini dobrih djela može slobodno stati uz Majku Terezu. Samo se pitam jesu li baš uvijek oni koji nam prigovaraju toliki čistunci ili ima tu još nečega.
Ne želim da se ovaj post shvati kao moja ogorčenost na određenu blogericu. Žena je samo iznjela svoje mišljenje nakon kojeg sam se i ja zamislila.
A sad me zanima vaše mišljenje. Ne o Wind, ne o toj ženi, nego o psovanju u Hrvata općenito.
Post je objavljen 29.12.2009. u 14:20 sati.