Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zs69

Marketing

Sljemenska Blatersa 2009


Sljemenska Blatersa 2009; 9 paklenih patuljaka


Što je Blatersa?
Blatersa je kovanica koja u sebi sadrži riječi traversa i blato. Traversa je trka koja počinje na jednom kraju planine, prolazi hrptom i završava na drugom kraju. Možda bi bolji naziv bio Longituda, ali nisam ovdje da bih o tome raspravljao. Blatersa je ekstremni oblik Traverse zbog izuzetno teških uvjeta na stazi, u ovom slučaju puno blata.

Najbolje izdanje
Majka priroda i organizator će se morati jako truditi da nadmaše ovogodišnju Blatersu. Uz postojeće blato, priroda nas je podarila s kišom, snijegom i maglom. Svi uvjeti za dobru zabavu su bili ispunjeni.

9 paklenih patuljaka
Na startu se okupilo 9 paklenih patuljaka. Vidite ih na slici iznad. Spomenut ću njihove nadimke, jer zaslužili su da se o njima priča. Po redu kako stoje na fotografiji, od lijeva prema desno:
Vodja - pobjednik ovogodišnje jGl te organizator Mini Notjnih Avantura, od kojih sam prisustvovao samo na prvoj,
Terza - poznat i kao trkadžija Terzić, moj partner, ali i konkurent na već spomenutoj jGl,
Chicar - pobjednik Blaterse, sudionik jGl, koji me u zadnjih dva kola "skinuo" s "mojeg" 8. mjesta,
Štumsi - (aka Juraj) za njega mi je teško reći, cijenim li ga više kao kuhara ili trkača, a budite sigurni, to je prava Sljemenska neman, 3. na ovogodišnjoj jGl,
mukki - iako ne dolazi na jGl, radi se o visokokvalitetnom trekkeru, koji je u samom vrhu trek lige,
Žohar - mene znate s bloga, ako ne i uživo, nisam brz, nisam pametan, ali sam uporan,
Pečo - upoznao sam ga tek ovo ljeto, no radi se o kvalitetnom trekeru i osobi,
Sablja - dovoljno je reći: "duhovni vođa jGl",
Ferro - čovjek o kojem su pričane legende prije nego sam znao što je trekking i to je dovoljno.

Kiša nakon prvih sat vremena
Prošlo je tek sat vremena i počelo je kišiti. Bila je to lagana kišica. Ugodno je osvježavala i bila potpuno u skladu s vremenskom prognozom.
Do ovog trenutka sam već bio znojan. Na startu sam obukao lagani šuškavac jer mi je bilo hladno. Kada smo krenuli uzbrdo, brzo sam se zagrijao i postalo je vruće. Put nas je iz Podsuseda, kod dvorane Sutinska vrela, vodio prema mjestu Jagodište, a onda po 1M do križanja gdje se ta staza razdvaja na smjer prema Bizeku na jug i prema Pl.k. "Kameni Svati" na sjever. Tu se odlučujemo na srednju varijantu, a to je na istok kroz šumu izvan puta i staza.

Kroz gustiš do Ponikva
Sabljine orijentacijske sposobnosti su mi poznate i bez sumnje ga pratim. U ovom trenutku smo u grupi Terza, Pečo, Sablja i ja. Ostali su požurili. Uspješno prolazimo to područje s vrtačama i ponovo izbijamo na 1M, te pratimo stazu na jug prema P.D. Glavica, no prije doma skrećemo na sjeveroistok prema Ponikvama.

Terza odlazi
Na Ponikvama nas Terza napušta. Ostajemo Pečo, Sablja i ja. U tom sastavu ostajemo do zadnjih 7 kilometara pred ciljem.

Magla
Nakon Ponikvi put nas vodi preko Vrapčeve gore sve do Grajfove kopanje. Putem nailazimo na mjestimičnu maglu. Povremeno zaostajem za partnerima. Dugo nisam trčao, osjećam pad u snazi, a i inaće sam slabiji od Pečota (namjerno je ovako napisano) i Sablje.

Snijeg od Grafičara
Ako me sjećanje dobro služi, negdje oko P.D. Grafičar je počelo snježiti. Na Grafičaru nismo našli vode, te smo se vrlo kratko zadržali i krenuli dalje. Detalj koji nisam često spominjao, a dosta me je mučio je činjenica da sam svoje partnere usporavao. Kod Grafičara sam već dosta intenzivno razmišljao o odustajanju na Gelenderu ili eventualno Hunjci. Svoja razmišljanja sam podijelio, ali su me dečki uvjeravali da im nije stalo do rezultata u smislu, dođu li pola sata prije ili kasnije.

Gelender i kratka pauza
Dotaknuli smo Gelender. Napravili smo kratku pauzu, koju ja baš i nisam kvalitetno iskoristio i vrlo brzo sam zbog toga zažalio. Snijeg je padao, vjetar je puhao i bilo je vrlo hladno, a bio sam mokar. Ono što smo riješili, je bila moja odluka da idem do kraja. Dečki su me uvjerili da im stvarno nije bitno kad će stići, ako imam želju završiti utrku. Naravno da imam želju. Imam i snage, ali nemam brzine da ih pratim. Krećemo prema Hunjci.

Hunjka
Dolazimo do Pl. kuće Hunjka. Predlažem kraću pauzu. Skidam mokri šuškavac i gornju plastičnu majicu. Odjevam suhu pamućnu i windstopper. Osjetno je toplije i osjećam se bolje. Uzimam i sandwich iz torbe. Jedem samo polovicu. Ne valja se pretovariti, još je dalek put pred nama.

Šuma, mrak, magla, blato
Sad već krećemo u dio Medvednice gdje nisam prije bio. Šuma, mrak, magla i blato su nam vjerni pratioci. Pratim svoje partnere, pazim da ne padnem, pazim da ne ugazim u duboko blato. Lako se ostane bez obuće. Blato je ljepljivo.
Negdje kod Gorščice nailazimo na izvor. Nadopunjujemo rezerve vode.

Još šume, mraka, magle i blata
Prolazimo kroz područja za koja Sablja kaže da su prelijepa kad je zeleno. Ne vidim ništa osim staze i pazim da ne stanem u kakvu duboku lokvu, da ne padnem u blato, da se ne poskliznem na kakav kamen. Sve mi je manje jasno što se događa oko mene. Nailazimo i na neki križ, spominje se Stepinčev put, Lipa, Rog, staza 33,...
Negdje na tom dijelu dolazi 28. kilometar gdje je vrhunac Blaterse. Sablja pada i kliže metrima, kasnije i ja padam. Blata do ušne resice. Tih par kilometara se vučemo. Vjerujem da smo do 31. kilometra trebali 40 minuta. A onda nakon sveg tog pakla vidimo nekog čovjeka pored ceste.

Mrakonja
Kako sam zadnji i odstojanje do mojih partnera je veliko, ne razumijem što se događa, ali čujem neki čudan zvuk. Prilazim i vidim da naš kolega Mrakonja buči s čegrtaljkom. Iznenađeni smo. Nudi nas čajem. Neopisivo je koliko godi topli napitak, nakon svih hladnih i smrznutih voda i sokova. Osjeća se i lagana aroma rakije. Uskoro nam se pridružije i neki stari gospodin. U razgovoru saznajemo da mu treba osvajanje još samo jednog vrha da dobije zlatnu medalju. Ne razumijem o čemu priča. Pričamo i s Mrakonjom. Spominje tko je bio prvi, saznajemo da smo zadnji, što nas i nije začudilo, te da je Terza 25 minuta ispred nas. Uživam u čaju. Mrakonja, ovo ti nećemo zaboraviti.

Laz
Nakon Plasišča dolazi dio po asfaltu. Pravi melem za umorne zglobove.

Staza 47
Na stazi 47 smo. Nakon nekog vremena skrećemo na neku livadu. Slijedi puteljak, pa ponovo asfalt, pa šumski putovi. U ovom dijelu je puno šumskih puteva, pa je zahtjevno ostati na pravom. Sve više zaostajem za društvom. Osim što sam iscrpljen, puno veći problem je bol u lijevom gležnju. Onemogućuje mi da potrčim i smanjim razmak. Do sada sam ih mogao hvatati. Sve više zaostajem i sve više ih usporavam. Slušao sam priče o ovoj stazi i istina je da se teško orijentirati po njoj. Sada su joj obnovili oznake i ima ih dosta, ali kažu da je prije bila katastrofa.

Staza 47 - makadam
Nekoliko stotina metara prije nego što šumski put izbija na makadam, dogovaram sa svojim partnerima da oni požure, a ja ću se snaći po makadamu. Objasnili su mi da samo pratim makadam i oznake planinarske staze, da ću proći pored kuća i da se po asfaltu spustim u centar Zeline pored crkve. Oni će me čekati u birtiji. U redu.
I dok oni odlaze, čujemo Terzino dozivanje. Izgubio se čovjek, pa je sada tu negdje oko nas. Vidim ga i dozivam. Upućujem ga na pravi put i govorim da su Pečo i Sablja na minutu, dvije ispred. Kreće za njima. Sada ostajem sam.

Samoća i sumnje
Ubrzo dolazim do makadama. Očekivao sam da će se šumski put pretvoriti u makadam, no iz šume nailazim na makadamsku cestu i ne znam treba li krenuti desno ili ravno. Nigdje ne vidim nikoga. Spuštam ruksak, vadim kompas. Mogućnosti su ravno i na sjever ili desno i na istok. Na desnoj strani ne vidim planinarske oznake, a ispred sebe vidim. Ispred mene je i oznaka za planinarsku kućicu. Snaga i količina argumenata je ipak na strani desnog puta. Taj put osim što vodi na istok, a cijelo vrijeme smo išli na istok (sjeveroistok), ide i prema dolje, a dečki su spomenuli da će biti nizbrdica.
Krećem tim putem. Uskoro nailazim na Zelingrad. Javljaju se sumnje. Nešto smo u šumi pričali o smjerovima i o Zelingradu, ali nisam baš dobro čuo i sada mi nije jasno. Nastavljam u tom smjeru, ali zabrinuto. Ponovo trčim. Makadam je pa je i gležnju lakše, nego po šumi, blatu i neravninama.
Nešto kasnije nailazim na napuštenu tvornicu i mnoštvo automobila (lovci koji idu na druženje). Dolazi i Biškupec Zelinski. Nemam kartu, ne mogu provjeriti, nemam pojma idem li u dobrom smjeru. U Biškupcu Zelinskom nailazim na stariju gospođu, koja mi potvrđuje da sam na dobrom putu. Sada je lakše trčati, jer znam da idem u dobrom smjeru. U naseljenom sam mjestu. Sve kockice dolaze na mjesto. Pratim planinarske oznake, uskoro se spuštam u Zelinu, na glavni trg. Birtija. Radost. Ne zbog cuge, nego zbog društva.

P.S. Tijekom slijedećih dana ću dodati sliku trase. Molim za strpljenje.

Distance: 50,73 km
Time: 9:40:32
Avg HR: 138
Max HR: 175
Avg pace: 11:27 min/km

Rezultati:
Rezultati

Galerije:
Mrakonja


Post je objavljen 27.12.2009. u 22:15 sati.