Probudila sam se u svom toplom krevetiću I crvenoj posteljini, a tračak svijetla bacao je sijenu kroz plavi pareo koji ima funkciju zavjese... ma krasno. Shvatila sam da jako volim svoju sobu, zato što svaki dio baš na onom mjestu gdje sam ga ja stavila, zato što su zidovi oslikani mojim rukama I linijama koje su proizašle iz moje mašte... slika na zidu stoji nakoso I okvir koji sam oslikala na zidu prati sliku. Stol na kojem je linija star je bar 20 godina, nekad je bio bijel, ali posljednjih 8 godina provodi u crvenom izdanju... Tako da moja soba je moja kreacija I nitko nema takvu... U mlađim I luđim danima uvijek sam bila nezadovoljna jer mi je bila mala, no u odnosu na onu u Zagrebu... ma u odnosu na sve sobe svijeta ipak mi je moja najdraža...
U kuhinji je mama radila kolače I paštetu od tune koja tradicionalno na badnjak biva nemilice jedena I pojedena I svi je jako volimo. Pitala me jel nešto fali? I falilo je još mrvica limunova soka, malo soli I naravno vrag mi nije dao mira pa sam mami predložila da malo zazelenim stvari. Jadna spirulina, nema jela u koje je me pokušavam ugurati... Tako da smo u konačnici napravile jednu finu zelenu paštetu od tune pa se cijeli dan povremeno natrpavam time. To be continued... moram Luci odigrat jedan nivo sa zombijima...
Da nastavim... cijeli dan se pretrpavam tofifićima s obzirom da su me prijatelji dobro opskrbili. Na red je došlo I kićenje bora što je unazad 5 godina moj zadatak. Nekako od kad to radim sama više mi je tlaka nego gušt. Sjećam se kad sam bila mala uvijek smo to zajedno to radile Helena I ja pa sam se ful radovala tim trenucima. Svake godine odabrale bi dvije boje u kombinaciji pa bi bor bio okićen tako. A sad... pa nije mi problem, ali nekako nisam vesela već na taj dio pomišljam: Tako mi se ne da. Ugl. Okitila sam ga... Valjda ću se radovat tim trenucima više kad budem imala dom I svoju malu obitelj pa ćemo zajedno sudjelovati u blagdanskim aktivnosti. Trebalo bi za početak biti zabavnije udvoje...
Sad sjedim u golubinjaku I pijuckam bambus (I dida sa mnom; moj tata je dida) dok Slims family kiti bor I urašava svoj skromni prekrasni dom. Baš im je lijepo I ful su veseli.
Od kako sam došla doma non stop trčim na relaciji donji dom – gornji dom – golubinjak... tako da stvarno nisam imala prilike ljenčariti I dosađivati se... ili se jednostavno odmoriti I meditirati. ah... za večeru smo pape I ja papali lignjice I krumpir, a tijekom te večere tati sam prepričala cijeli film avatar, onda sam mu pričala o novom najdražem kolegiju I znanstvenim zanimljivostima. Mislim da je bar u jednom trenu morao pitati u sebi gdje se gasim jer sam toliko pričala da mi se jelo ohladilo... To se ne događa brzojedućim ljudima, zar ne? Sad muku mučim s ovim linuxićem koji mi je još uvijek super, no proces instalacije bilo čega mi je potpuno nepoznat, a to znači da ne ide... WTF? Uopće mi nije jasno. Ugnjavit ću šogora koji dan da mi objasni jer you tube je ipak koristan, a bez jave I adobe flash playera jednostavno ne ide...
Mali slatkiš me danas pitao što znam o paucima?
JA: pa pauci imaju 8 nogu
MALI: to znam
JA: imaju predljive bradavice pa mogu plesti mrežu
MALI: I to znam, a što znaš o kukcima?
JA: pa njihovo tijelo se sastoji od glave, prsiju I zatka
MALI: to znam
JA: a što ti ne znaš?
Nedavni razgovor sa Ninom I slatkišem...
Dojuri mali kikić izvana I kaže...
Kikić: Nina, morate Kirki (psu) nabaviti mužijaka
Nina: Zašto?
Kikić: pa moja mama ima mužijaka pa ima mene, I Kirki treba mužijak pa će I ona imati malu dječicu I biti će sretna, a I ti imaš muža...
Trenutak okljevanje I nesiguran izraz lica zbog nedoumice o nazivu partnera...
Opet sam si rasčačkala facu :( pa kad si ne mogu pomoć.... I sve greške pravopisne I sl. Jebi ga još nisam instalirala open office koji ima provjeru pravopisa na hrvatskom pa sam fakat slijepa na sve gluposti koje napišem jer je sve ionako crveno... ah ah... stavila sam poklone pod bor. Nadam se da će im se svidjeti...
Post je objavljen 24.12.2009. u 23:26 sati.