Neka Vam svima Božić u srca donese mir, radost i obilje blagoslova!
Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana.
Svake se godine u svijetu priređuje slavlje u čast moga rođendana.
Vjerujem da će se isto ponaviti i ove godine.
Ovih dana ljudi puno kupuju.
Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se ne govori,
nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do tog časa.
Ugodno je znati, da neke osobe barem jedan dan u godini, misle na me.
Kao što znaš, prije mnogo godina započeli su slaviti moj rođendan.
U početku je izgledalo da razumiju
i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih.
Ali, DANAS je malo onih koji razumiju što slave.
Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan,
ljudi su naveliko slavili u moju čast.
Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona...
Ali znaš jednu stvar?
Mene nisu niti pozvali.
Meni u čast su slavili, ali me ne pozvaše.
Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan,
mene su ostavili vani, vrata za me su bila zatvorena...
Makar sam žarko želio s njima slaviti...
Istinu govoreći, nisam se iznenadio,
jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata.
Kako me ne pozvaše, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se.
U jednom trenutku unutra je ušao jedan BIJELI STARAC,
sa dugom bijelom bradom, obučen u crveno.
Izgledao je malo pripit.
Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu,
veseleći se, kao da je veselje njemu u čast.
Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati,
grliti se i čestitati.
Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti...
I znadeš što? Nitko me ne zagrli.
Zatim su započeli jedni drugima davati poklone.
Približih se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene.
Ali, ne bi ništa za me.
Kako bi se ti osjećao, kad bi na dan tvojega rođendana,
jedni druge darivali, a tebi ne daju ništa?
Shvatih da sam suvišan na ovom rođendanu,
stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.
Svaka godina koja prolazi je gora.
Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja,
a mene se nitko ne sjeća.
Želio bih da mi dozvoliš da ovog Božića uđem u tvoj život,
da shvatiš da sam prije 2000 godina došao u ovaj svijet
i da sam dao soj život na križu i za tebe.
Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.
Nešto ću ti reći: mislio sam,
kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje,
učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje,
kakvo još nikad nije viđeno.
Priređujem sve što je za to potrebno;
šaljem mnoge pozivnice,
među kojima je jedna posebna i za tebe.
Želio bih znati, da li ćeš sudjelovati,
da mogu za te rezervirati mjesto
i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika.
Vani će ostati svi oni koji se ne odazvaše mome pozivu.
Pripremi se
jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.
I S U S
Jedno jutro na zornici je naš svećenik pročitao ove riječi.
Željela sam ih prenijeti ovdje, ali nigdje nisam našla tekst.
Jučer sam od prijateljice dobila mail s tekstom,
iako ona nije znala da sam to tražila.
Bog je uistinu milostiv i u malom i u velikom, zar ne?
Svaki dan Isus čini toliko toga.
Neka Vam svima bude milostiv i u srca donese
mir, radost i nadasve puninu Njegove prisutnosti!
Neka slavlje Božića bude uistinu s Kristom
u vašim srcima, vašim obiteljima!
Blagoslovio vas sve
dobri, milostivi Bog!
Post je objavljen 24.12.2009. u 07:14 sati.