Marketing
Nečujni pomaci
Prstima dotičem
fine sjenke zidova.
Gdje nastaju sjećanja?
Tako se nečujno primiču, zabljesnu poput najljepšeg osmijeha, i nestanu u trenu.
Primičem vrele usne hladnim zidovima
želim okusiti dašak starih uspomena
a prsti samo plešu, plešu, dozivaju sretne figure davnog postojanja.
Gledam nečije oči, pletem mrežu svilenih sjećanja
i želim nestati, nestati, tiho i silovito
Kao najveća bujica brzih nota.
Samo stvoriti sjećanje i nestati...da, da. Želim te zgrčiti u svojoj šaci,
ispuniti se mirisom tvojih dana
i pustiti te kao pero što ostaje lelujati na vjetru.
Odlazim, odlazim, jer moje sjenke već pletu novu priču,
jer iscrpla sam sve tvoje poglede,
jer gledam nove obrise tihog života.
I nestat ćeš kao nečujni pomak moje ruke na hladnom zidu.
Post je objavljen 23.12.2009. u 22:03 sati.