Marketing
salata tj. Sretan Božić svima dragim i vrijednim blogerima :)))
Moja kolegica s posla nedavno je bila na operaciji. Kralježnice. Već treći dan vrti joj se i mučno joj je. Nazvala je doktora. I dobila dijagnozu. Gospođo, to vam je vertigo. 
Nije mi žao šta sam propustila svoj pregled na kopnu. Niti malo. Ok, malo mi je bilo žao kad sam vidila da je olujno jugo nestalo čim sam ja odlučila da ne putujem. Naravno.
Nedavno je cijelu državu zatrpao snijeg. I mi smo na otoku bili zatrpani do grla.
Ralice smo dofurali s kopna jer su utjecajni otočani povukli neke veze, nazvali neke ljude kako to već u državi ide. Tako se vjerovatno i dogodio kolaps prometa na kopnu. A šta češ...Banana my man, banana. nekome kliska kora, nekome slatka hrana.
Snijegu sam se veselila. Prvi put u svom odraslom životiu veselila sam se snijegu! I to zbog Ele, koja samo šta nije izletila iz krzna čim je izašla iz kuće. Valjala se u snijegu, skakala ko zec ili srna, jurila ko vjetar i rovala (dok nisu došle ralice) kroz tih par centimetara koliko je uspilo napadat u jedno veličanstveno, veselo i sretno poslijepodne. 
Dok se Snijeg topio, ja sam se grijala uz pećnicu. Napekla sam brdo kolača. Nisam se obogatila prodajući ih ali sam se zabavila. Uglavnom. Ponekad mi je došlo da i padrenostruma uvalim u pećnicu ko vješticu iz bajke. Nisam luda za tim da mi neko puše za vrat dok radim. Ali dobro. To je gotovo, jučer sam raznašala kutije ko djed mraz. Jedino mi je žao šta nisam jedan od tih paketića uslikala, baš su mi bili krasnoljepi! 
Bilo je tu još toga ali nisam slikala. Nekih kolačića više nema, tako da nemam šta slikat. Glavno da je breskvica ostalo, ti su meni naaaj naj!
A sad kidam na to sunce koje mi se ruga (baš me briga) iako bi baš prilegla malo...posli ručka...
Post je objavljen 23.12.2009. u 14:33 sati.