Mjesec i pol dana izolacije, sjedenja doma i motanja žice. Sve pet, meni je tako dobro, čujem se navečer sa svojim najmilijim i onda dokle mogu gledat motam žicu. Nula izlazaka tijekom cijelog perioda. Jedino ak računamo pijuckanje Lowenbraua (besplatna reklama) na Glavnom kolodvoru kao izlazak. Sa mojom ženom, Schmutzi, afkors.
Danas, tj. jučer, odvažismo se i odosmo na obilježavanje 50. obljetnice Dramske grupe Studentskog esperantskog kluba (da ne zabrljam s velkim i malim slovom, kopipejstala sam s ovog meni dragog bloga).
Bilo nam je super, predstava je bila odlična, jedino bi nam vjerojatno bilo i bolje da razumijemo esperanto, jer bi skužile i poantu nekih govorancija prije, ali i ovako nam je bilo super! N.Z., hvala!
Nakon mjesec dana sjedila sam na GK, pila Lowenbrau i slušala prepucavanja jednog para. Ah, naviranje sjećanja.
Nemam vam što pametno za reć. Moram preživjeti još dvije noći sama u krevetu, a onda 10 njih spavati najmirnijim snom u zagrljaju svog najdražeg. Ponavljam, tako me žešće zaboli kurac ako nekome smeta moje ljigavljenje!
Dobro večer noćnim pticama, laku noć onima što posustaju i dobro jutro onima koji sada ustaju (vjerojatno čitate ovo uz jutarnju kavu)!
Voli vas Lipsy!
Post je objavljen 23.12.2009. u 01:20 sati.