Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sonata

Marketing

Vrijeme je...


Danas sam čula nešto prekrasno... izgleda da se promijenilo ono zbog čega sam osjećala krivicu. Iako je to bila njegova odluka, a ja sam mu, kao i kod svake prije, bila podrška. I sretna sam, sretna sam što će napokon stvari u njegovom životu krenuti drugim tijekom, što će biti sretniji i zadovoljniji.
Kiša... smisao... mi smo isti... vječnost... zabluda... i sve to tako redom. Prestala sam zamarati se pojedinostima. Ne mogu potratiti život razmišljajući o prošlosti. Moram živjeti danas i gledati u sutra. Ne, to ne znači da sam preboljela. To samo znači da iza sebe imam iskustvo još jedne izdaje. Posljednje? Ne znam. Mogu se nadati da je, da me negdje iza ugla ne čeka nova. Mogu biti opreznija. Mogu sve što hoću. Izbor je moj.
Još uvijek ne znam što ću izabrati. Jedino što znam je to da se on nema kome vratiti. Uvijek sam tvrdila da ću osjetiti kada je kraj. Ne znam da li to mogu nazvati osjećajem, ali znam da nisam sprema ponavljati isto. Vrijeme je pokazalo tko je tko, na žalost opravdalo moje sumnje i ne mogu tratiti vrijeme na cviljenje zbog nekoga i za nekim tko to ni najmanje ne zaslužuje. Život je i suviše kratak za to.
Večeras kada sam čula tu sretnu vijest napokon sam se nasmijala. I zbog njega, i zbog sebe. To je jedina krivica koju sam osjećala. Stanovitom promjenom prestali su svi razlozi zbog kojih bi trebala razmišljati o njemu. I ne razmišljam... tisuću drugih stvari vrti mi se po glavi. Svaki moj dan je ispunjen. Ništa mi ne nedostaje. S njim mi je sve nedostajalo. Imala sam samo sarkazam, bez imalo podrške, a da ne govorim o pažnji, postupku koji se mogao okarakterizirati kao iskrenost, a ne kao licimjerje, ili u najblažim slučajevima zezancija. Zar za tim žaliti? Zar to ignorirati kao da se nije događalo? Možda to netko može, ali ja... ne.
Moram presložiti obaveze i naći malo više slobodnog vremena. Moram se odmoriti, fizički i psihički, jer sam kronično iscrpljena. I to ću sve napraviti za vrijeme i nakon blagdana. Nakon toga krećem drugačije. Vjerujem i zadovoljnije, za mene puno kvalitetnije i bolje. Sada sam važna samo ja, nakon svih ovih iscrpljujućih godina zaslužujem sreću, zadovoljstvo i to ću si priskrbiti. Ništa drugo me ne zanima, niti zaokuplja moju pažnju. Vrijeme je da uzmem svoj život sebi i živim ga na način koji mi osigurava osmjeh. Vrijeme je da se radujem.




Post je objavljen 18.12.2009. u 23:31 sati.