Eh te lijepe večeri doma kako su bile prijatne, večeramolitva i poslije toga
igranje karti ili čovječe ne ljuti se. Tako je bilo i to večem smijeha i dobre
volje nije nedostajalo a obitelj bila na okupu, Marija je za večeru napravila
užljevak i prelila ga domaćim kajmakom. Užljevak veoma jednostavno ali
ukusno jelo, isjeći par krompira sitno kao za krompirušu dodati desetak
žlica brašna, razbiti 4 jajca malo posoliti i sa mlijekom zamijesiti žitku
smjesu te istresti na zamšćenu tepsiju i ubaciti u toplu rernu i kad lijepo
primi crvenu boju izvaditi i preliti sa kajmakom i mlijekom poslije toga isjeći
na kocke. Danas kad je teško pronaći domaći kajmak može to i sa kiselim
vrhnjem i malo mlijeka koje se doda u vrhnje. Baš smo večerali kad se na
vratima pojavio Željko, eh bit će večeras zanimljivo veče rekao je ćaća da
pospreme cure stol pa ćemo malo kartat. Veselo i puno smijeha je bilo to
veče igralo se tablića , trebalo je pazit koju kartu baciti da se protivniku ne
namješta i da mora da baci kartu a ništa ne uzme sa stola. Karte su padale
bilježile se table kao recke i zbrajalo i nitko nije gledao na vrijeme pa se to
veče kartalo do kasno u noć. Kad je Željko odlazio Marijan ga je ispratio do
kapije, mislio sam sa tobom pričat malo o Borki ali kasno je, ma sutra kad
pođemo u školu možemo o tome pričat do mile volje sad je kasno idi spat.
Jutarnje buđenje sa oklagijom je bilo naporno jer sna je bilo mnogo manje
no kad se išlo spavat na vrijeme, no hladna voda i umivanje brzo rasane
čovjeka. Dorčak i put u školu ni Željko ni Marijan nisu bili raspoloženi da bi
pričali nije im bila ni Borka na pameti a put do škole se odužio kao Matino ime
i nikako mu nije bilo kraja. Još malo je ostalo do kraja školske godine bit će
onda malo dužeg spavanja govorio je Željko, o da za tebe možda ali ja ću i tada
da ustajem ranije jer treba pomoć Mariji da ne radi sve sama, ma i nije tako
veliki problem ustati malo ranije kad se navikneš na to. Borka je stajala pred
školom sa svojim društvom, pozdravili su se i pošli unutra jer je već zvonilo.
Časovi su se vukli kao gladna godina nikad kraja a Marijan je jedva čekao da
zazvoni i da izađe malo vani , drugi čas je bilo fizičko eh tako će da se popravi
raspoloženje. Na časovima Fizičkog bi najčešće igrali rukomet a rukomet
bilo je uvijek zanimljivo jer svako takmičenje je bilo tako, svatko je želio da bi
bio bolji od protivnika. Konačno je odzvonilo za kraj, završen je i posljednji
čas i došlo vrijeme da se pođe doma, Marijane sačekaj me pred školom da
te nešto upitam dobacila je Borka u prolazu. Ma kud baš danas pomislio je
Marijan ali hajde da vidimo šta želiš, kad je došla Borka vani činila mu se malo
drugačija nego obično, umjesto spletene pletenice imala je kosu svezanu kao
konjski rep, a zakleo bi se da ju je imala spletenu . Nasmijao se na nju a ona
mu uzvratila onaj medeni osmjeh koji plijeni, bila je lijepa danas posebno to
je morao da prizna. Izvoli reci mi govorio je on posmatrajući je danas u drugom
svjetlu nego inače. Pa dokle ću ja da čekam odgovor od tebe da li je ta Leila
još uvijek u tvom srcu i da li je u njemu mjesta za mene sad mi odgovori da znam.
Prorok
Post je objavljen 19.12.2009. u 00:00 sati.