Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bacikocku

Marketing

Cosmic Encounter

Image and video hosting by TinyPic

Cosmic Encounter [1977] mi je vršnjak, a to u svijetu igara na ploči nije baš česta stvar. Industrija je živnula tek tamo negdje devedesetih kad su se pojavile takozvane European style board games (ili korektnije: German style board games, jer su sve ionako napravili Nijemci). A dotad se svijet igrao sa američkim Rizicima, Monopolyjima i ostalim naslovima danas uopćeno nazvanih Amery-trash. Amery-trash je žanr igara obično posve suprotan lijepim i miroljubivim German style obiteljskim igrama. Tu se ubija, ratuje, igrači se izbacuju s ploče i puno se puno baca kockica. Nerijetko nisu nešto ni balansirane, pa slabiji igrači nikad neće imati priliku protiv boljih, a i za naučiti pravila trebalo je odigrati bar nekoliko igara, da se uopće skuže mehanizmi igre. Sve u svemu trash. E pa taj je trag 1977-me dao Cosmic Encounter – biser nebrušeni, prebrušeni i zabušeni.

Nakon puno expanzija, raznih izdanja i dopuna, u moje je ruke dospjela FFG verzija iz 2008-me, koja je prilično uređena i pomalo europeirizana, na način da su izbačene neke konfliktnije stvari. Općenito, ova je igra vrlo poznata i popularna i puno utjecala na svijet boardgaminga. Najviše možda govori činjenica da je autor Magic The Gatheringa, smišljajući MTG u glavi imao upravo Cosmic Encounter, i htio dostići onaj good-feeling-chaotic-control osjećaj igranja.

I stvarno, kad se igra CE, Magic se osjeća u porama. Onaj gušt countespellanja (kad poništiš upravo odigranu protivničku kartu) ili kad on poništi tvoj poništaj njegove karte! Ili kad ti poništiš njegov poništaj tvog poništaja! Boardgaming raj!

Pravila CE-a su jednostavna. Svatko je neka svemirska alien rasa, koja posjeduje nekoliko par planeta, na kojima drži svijih 20 svemirskih brodova, i kojoj je cilj osnovati kolonije na tuđima planetima. Tko prvi kolonizira 5 pobijedio je. Igra se lako, usmjeriš hyperspace vrata na neku planetu, staviš broj brodova s kojima napadaš, napadu ili obrani se pridruže saveznici, i onda se okreću karte. Tko je jači u zbroju karte i brodova je pobijedio bitku.

Zasad jednostavno, ali tu počinje onaj Amery-trash segment. Naime, svaki igrač je alien koji ima neku svoju specijalnu aliensku moć, a i same te moći i čudnovati artefakti su porazbanicani u raznim segmentima igre i svaka od tih moći ili artefakata radi nešto ludo i posebno što lomi osnovna pravila igre. Kombinirajući moći, scenariji postaju pravi gulaši zanimljivih situacija. I taman kad se igrač navikne na igru i na moći aliena koju svaki drugi igrač igra, onda igra završi. Počinje nova, i u novoj igri igrači imaju nove aliene, koji imaju neke posve nove moći. I sve je potpuno drukčije.

Igra dolazi sa 60tak aliena, a svaka kombinacija je nova i neočekivana. I ja bi ih stvarno želio probati sve.

Cosmic Encounter 9/10
(ok, igrao sam samo jednom, i možda nije bilo toliko zabavno, i možda me drži hype, ali predviđam da će ovo vrijediti velike devetke.)

recenzija by Ž

Post je objavljen 16.12.2009. u 11:54 sati.