Sve i da odeš jednog dana
još bi na tebe čekao netko.
Još bi znala pročitati sama
riječi što ni ti nisi rek'o.
Još bi te čekala kratka kava
i opeglana majica kraj stola.
Još bi se zvala ''ona prava''
i dijelila sve na pola.
Još bi svirao radio taj,
kao da nije uspomena tek.
I ne bi me mogao uvjerit' u kraj,
sve da pokušavaš čitavi vijek.
Čak i da odeš jednoga jutra
i ostaviš prazno u krevetu mjesto,
još bi se nadala da baš ćeš sutra
vratit mi život koji je prest'o.
Još bi ti ime pisala po svuda
i čekala te tamo na mjestu starom.
I sve da odem ne znam kuda,
još bi te voljela istim žarom.
Još bi sanjala našega sina
s loptom u ruci kako viče ti ''Tata!''.
Još bi te čekala, znaš, kod tribina
i mislila doći ćeš...Svakoga sata.
Još bi trepavice uvijala svoje
da vidiš me uvijek za tebe lijepu.
Još bi te čekale pjesme moje
i poruka neka u lijevom džepu...
Post je objavljen 15.12.2009. u 21:19 sati.