Pozdrav svim komentatorima i citateljima, ali draže mi se vratiti u iluziju stvarne prošlosti koja je u nama i u sadašnjosti. Jer vrijeme ne postoji, samo po sebi. To su izmislili urari. Zar ne ?
KOLUMNA ka LIBRAR: Andrej
Evo spremam se vec nekoliko dana napraviti jedan mali memori za svog prijatelja Andreja. Ali vrime mi biži, pa biži. Eto veceras kada sretoh našeg zajednickog prijatelja Perina uvidjeh da je pravi cas da to napravim. Tako smo Perino i ja ,pricajuci o našim druženjima skupa s Andrejom i ekipom, došli do autobuskog kolodvora u Makarskoj. Tada sam se u mislima sjetio svih naših kreativnih i šeretsko klapskih docekivanja autobusa 80-ih godina, a i prije.
A što nas je između ostalog rukovodilo da budemo baš na autobuskom kolodvoru? Mislim da je to bilo vrlo signifikatno i da je u nama bio puls svijeta, koji nas je i odnio po svim paralelama i merdijanima, i duhovnim i geografskim, ma kako ih shvatili.
U TO IME PISMA IMAGINE OD J. LENONA KOJU JE ANDREJ VOLIO.
Z A M I S L I
Zamisli da ne postoji raj
Lako je ako pokušaš
Da nema pakla ispod nas
Samo nebo iznad nas
Zamisli da svi ljudi
Žive za danas
Zamisli da ne postoje države
Nije teško
Ništa za što se ubija ili umire
Ni religije
Zamisli da svi ljudi
Žive život u miru
Možeš reci da sam sanjar
Ali ja nisam sam
Nadam se pridružiš ćeš se jednom
A svijet će biti ko jedan
Zamisli da nema imovine
Cudim se da li možeš
Bez pohlepe i gladi
Bratsvo među ljudima
Zamisli da svi ljudi
Dijele cijeli svijet
Možeš reci da sam sanjar
Ali ja nisam sam
Nadam se pridružiš ćeš se jednom
I svijet će biti ko jedan