Nasuprotni jedno zlo i jedno malo manje:
sjedimo i gušimo se okusom hmelja,
možda malčice lelujamo u preuveličavanjima,
ali okvirno se držimo izvorne priče.
Mimesis:
čini mi se da su se naše kretnje
poistovjetile
i postali smo jedno harmonično zbivanje,
zauzeli čudnovatu prostoriju svojim proturječnostima.
Volim kada se netko trudi zadiviti me,
osjećam se posebnom,
relevantnom –
krofnica u centru svijeta, pažnje,
univerzalni diskurs prvih impresija,
mirisa i okusa.
Nekako ne volim digresije
kada su fizičke interakcije u pitanju.
Možda sam upravo po tome posebna:
istina, istina i samo istina.
Ako se potrudiš, pod rebrima ćeš napipati tupu oštricu
i znat ćeš da se odvila infiltracija,
sistem je poprimio blagi miris krhkosti.
Želim biti nježna prema tebi.
Ako mi dopustiš.
U ovom trenutku, gotovo sam voljna
povezati oči crnilom
i prepustiti se akceleraciji slobodnog pada
jer sam sigurna, uvjerena, poletjet ću
kada osjetim dovoljno čvrst stisak tvojih prstiju.
Izvrsna sam u tendenciji da postanem bolja osoba,
zato te želim blizu.
Kroz mutan, ponešto gorak pogled,
osjetim kako se budiš i protežeš se
u jutarnjoj atmosferi proljeća
moje fizionomije
i želim te razgrnuti i otkriti u travkama,
ugledati te u trenutku koji ću doživotno pamtiti.
A život… Život je satkan od trenutaka sjećanja.
Post je objavljen 14.12.2009. u 02:54 sati.