Rezao se i dobivao vizije. Njegova krv što se sjajila na podnevnom suncu je ispuštala dušu i upijala fenomenološku pneumu. U takvom zbrkanom prevođenju vanjskog svijeta na unutrašnji, njegovo viđenje više nije bilo uvjetovano subjektivnim opažajima, prostorom i vremenom i raznim kategorijama koje formiraju objekte.
Ne, njegovo viđenje je nadišlo trenutak i počeo ju je upijati buduće događaje ipak, kako duh nije bio više zatvoren, već je krvarenjem izlazio vani i tako se spajao s pneumom, ta vizija nije bila jasna. On je znao da je to budućnost, ali nije znao točno čija, jeli dobra ili loša i kako do nje doći.
No, uzvikivao ju je na sav glas sok je namazan ratničkim bojama krvareći plesao oko stabla. Njegovi prijatelji, već dobro razvaljeni od jointa, su sve vračeve riječi zapisivali
"Zrakaši crveni...da...oni promatraju tumor s očima i zubima i...i....kosom....ah....."
Vrti se oko stabla na livadi, crnilo oko očiju se topi od znojenja. Vizija se nastavlja
"Ne, nije tumor, to su lica....starih duhova, ne duhova....aaaa...."počinje pjevati kako bi si izoštrio viziju."
"To su vaša, lica da...vaša dok promatrate, nekakvu procesiju,...ma ne, to su vaša lica sada, ma to vas ja sada gledam a čini mi se kao da vas gledam u viziji, aaaaaa....fokus onda na ono što doživljavam kaoo....tu i sada, a ne kao budućnost i to će nam biti proročanstvo...."
"Šta sve ovo samo da bi mi rekao kako izgledam." javlja se jedan od prijatelja.
"Ššššš, uništiš ćeš viziju." govori mu drugi frend i daje mu jonit.
Prvi frend htjede nešto reći, ali miris trave mu oduzme misli iz glave, on makne list što mu se zapleo u dugu kosu, uzme dim, a ovaj drugi nastavi zapisivati riječi, vrača.
"Aha sada vidim, ti tu ti koji se vrtiš po nekakvim bijelim jezerima, što hoćeš, aaaa, nemojte im dozvoliti da vam uzmu posesivnost. To nikaaada, oni to žele ali ne dajte...."
Vrišti sada vrač, kleči na koljenima i s obje ruke udara po zemlji u pravilnom ritmu. Frendovi su sada već malo zabrinuti
"Hej, pa ovo već pomalo i liči na trans."
"Jebo me ako nije tako." složi se onaj dugokosi frend i uvlači dim jointa
"Hej, daj tu pljugu ovamo, uvijek tako." prvi frend poseže za cigarom
"Ma šta samo sam uzeo jedan....dim" ovaj mu uzima cigaru, a vrač je sve više ufuran u ritmičko lupanje po zemlji.
"Ne dajte ima vašu posesivnost, budite ljubomorni, ponosni i pohlepni....ah ili ne ili obratno, ahahaha, duhovi me zbunjuju, oni su tako nedorečeni!!! Kako ih razumijeti, traže li oni ritam za prevođenje njihovih riječi ili je potrebna melodija, kao harmonija sklad da bi se prevela njihova misao???!!!!"
I vrač počne pjevati, a frendovi već razvaljeni od trave počnu se sada još razvaljivati od smijeha.
"Čovječe kad je to predložio nisam mislio da će biti ovako dobro, hej pa on sad pjeva!"
"Daaaa, kad pomisliš da je to bio samo jedan vestern, uh zakon!"
"Još stari, s VHS-a, snimljen s TV programa od prije 15 godina, uhuuuu!!!!"
Vrač je pjevao i penjao se po drvima
Mogle su se razaznati riječi" Posesivan biti ne imanje skupljati imati mnogo dati ne hvaliti se željeti sve to kamo gdje."
"Možda ništa ne kužimo, ali čovječe dobro razvaljuje." kaže jedan od frendova
"Je, baš je fora, gledati ga ovako ludog svog krvavog i zamazanog nekim bojama,...šta je koristio?"
"Tempere!"
"Uahahahahaha!!!" frendovi se razvaljuju od pravog jointovskog smijeha, dok se vrač uspeo na sam vrh stabla i vrišti svoje dvosmisleno proročanstvo.
"Razvaljen sam sam sam bio sam jesam sa...."
Post je objavljen 13.12.2009. u 12:46 sati.