Počela sam nedavno na satu pričati o pripremi za Božić.
Govorim polako kako bi tribali za Božić OČISTITI SVOJE ...
- ''čizmice!!!'' - viče jedan učenik!
... Ti si još kod svetog Nikole:-)
Ali kad si kod čizmice - otvori udžbenik - vidit ćeš tamo je baš priča o čišćenju čizama!
i otvorimo udžbenik.
A tamo priča ide otprilike ovako:
.........
Dječak pita oca zašto bi morao na ispovijed.
Otac ga povede u šetnju. Navukli su čizme jer je put bio blatnjav.
Svako nekoliko vremena su stajali i čistili čizme da mogu lakše ići naprijed.
Vidiš - poučio je otac dječaka - kao što lakše ideš naprijed kad očistiš čizme,
tako je i kod ispovijedi.
Shvaćaš? Lakše se ide naprijed...
prema Bogu!
..............
Pomisao na ispovijed đacima a i starijima često je mučna,
i uz to ne pristaje riječ : radost...
pa zašto sam stavila naslov 'radost ispovijedanja'...
Možda tek zato jer bi se ja tila tako ispovidat.
Tako - da znam da je to u stvari radosni događaj.
Susret s milosrdnim Ocem nebeskim.
Susrela sam ga zadnji put...
ne u ispovijedaonici -
nego u prolazu...
Svećenik je šetao, dokono,
a ja se mislim kako bi bilo baš dobro da se ispovidim
pa neka mu nije 'radno vrime''
I eto tako se ispovidim, među prolaznicima...
Tako, u prolazu... sam ''očistila svoje čizme''
i istina je - lakše se ide naprid.
Eto, pa želim vam -
radosno ispovijedanje!
Post je objavljen 12.12.2009. u 22:00 sati.