Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/kolegicamica

Marketing

Za prijateljicu

Mali Ljudi

Veće udobne stolice zamijenili su manjima, te iznesli kauč, nekoliko ukrasnih skulptura, pepeljaru i sliku s istočnog zida, na čije je mjesto postavljen okrugli zidni sat. Bolničar Carson i čuvar Tate doprate Indiu, a zatim sjednu iza njenih leđa, svaki u jedan kut sobe. Nova terapijska prostorija, od ‘bijele’ se razlikuje prisutnošću boja i nekoliko komada namještaja. Crni stol srebrnih nogara i dvije crne stolice smješteni na sivi tepih kratke dlake, podsjećaju na prijem stranki u sudačkim odajama ili uredima važnih kooperanata, u kojima se naizgled podrazumijeva suradnja. Između dva podna ormarića Indiji zdesna, iznešena je žičana polica s časopisima, kako bi se poštivala naredba o izostanku predmeta koje može podignuti i bacati u nepoznatim smjerovima.

- Ovo je dobro. - India pomisli sjedajući - Stvarno dobro.

Klasična željezna konstrukcija stolice, neočekivano se iskupila čvrstim i udobnim tekstilnim sjedalom sa spužvastim valjušastim jastučićem za leđa.

- Mogu dobiti jednu ovakvu? - India prisvoji uvodnu riječ, kad je Samuel namjeravao progovoriti.

- Stolicu? - skeptično mjeri, pita li ga ozbiljno.

- Da, stvarno je udobna. - India se okreće dodirujući tkaninu na naslonu - Jastučić i sve to. Mislim izgleda bezveze, ali je ok znaš.

- Možeš. - kaže Samuel, odlučivši se za kasniju analizu prizora bezbrižne Indie.

Preskačući moguću raspravu oko stolice, sastanak započne isprikom za svoju naglu odluku za upotrebom sedativa. Na što India nije pretjerano reagirala, ignorirajući prisutnost svojih stražara i Samuela, prepustila se nabrajanju manjka namještaja i predmeta u sobi.

- Stol i stolice mogli bi proći, nedostatak očitih detalja ok, ali odsustvo slike na zidu ostavilo je svijetli četvrtasti otisak, a sat koji bi ga pokrio, može doći samo iz porodice Big Bena. - negoduje Kyra.

- Mali ljudi... - India kaže svom unutarnjem glasu.

- Emocije, povjerenje, ljubav… izgubljen je u mećavi slogana ljudskih potreba. - govori Kyra, dok se India bavi Samuelovom podšišanom frizurom.

- Ljubav je potreba s čijom je količinom čovjek srastao. - nadoveže se India.

- Misliš o njoj kao o osjećaju čija se potreba nadograđuje? - on odahne na kraj njenog nijemog promatranja.

- Naravno. Daš nekome malo, treba mu malo. Daj više, tražit će još.

- U djetinjstvu nisi primila malo ljubavi. - usudi se Samuel.

- Kao da bi ti znao. - pogleda ga hladno, ali ne zamjeri - Lenard i Rebecca lažni su privjesci ključeva. - kaže bezlično.

- Ključeva od... ?

- Ah, nevažno. - India će isprazno, te naglo smrkne lice i upita ozbiljno - Misliš li da sam stvarno zlostavljana?

Samuel trzne kažiprstom, ali neprimjetno za oboje, jer istog trena ukliješte poglede, kao da se odlučuje koji će od njih dvoje stati na vagu koja mjeri povjerenje, osjete i drskost pomame za ciljevima zbog kojih su spremni prevariti druge. I je li strah tek jedno od njih, ili oboje.

Sat u ulici

- Pitaš ono što će mi reći tvoje ozdravljenje.

- Čovjek koji nema hrabrosti reći što mu je na umu, ne zaslužuje moju. - izaziva India, spremna reći svu istinu, mimo planova i konfuzije što ju je htjela postići, praveći mu žuljeve na jagodicama prstiju.

- Već si hrabra. - čuje se kao da govori prijateljici, umjesto pacijentu - Ja, s druge strane, ne mogu biti prvi koji kreće u tom smjeru. Ovdje ti imaš glavnu ulogu.

- Ne da se. - javi se Lia, zgrčena i topla, kao da se probudila u nečijem naručju.

- Ali kako ćeš onda saznati istinu? - upita India.

- Nemoj! - Kyra vikne ljutito.

- Reći ćeš mi ju. - Samuel kaže samouvjereno, dok mu žile natiču od protoka krvi u glavu - Kada privjeske, ključeve i lance vratiš u svijet u kojem su nastali, a ispred mene sjedneš bez tereta koji su ti nametnuli.
India nakosi glavu da ga bolje promotri, razmišljajući kako bi taj teret sada rado odbacila na stol ili pod stolicu, uvukla se u sat na zidu i ostavila kazaljke da se okreću, dok novi dom traži u ulici bez prošlosti i onih koji je prate u stopu. Ali zna da im ne bi uspjela umaći, od nje bi ostao trag kao i od otiska slike na zidu, jer oboje pripadaju vremenu.

- Uvjeren si? - upita, pa počeka odgovor, ali tišina probavi zadnji dijelić njenog glasa kao da je zvono na vratima, iza kojih nitko ne otvara - Uvjeren si.

- Ne tvrdim da će tako biti, ali tvrdim da ću pokušati. - kaže Samuel, osjetivši se ogoljenim u njenom pogledu - Tvoja prošlost nosi iskustva koja nije lijepo osjećati. Da čovjek ne može samostalno funkcionirati, svi bi ih međusobno dijelili. Zato ih ostavlja za sebe. Kao ti. No sve učiniti sam, nije uvijek najbolje rješenje. Ta odluka pripada kontroli i ponosu koje čovjek svojata pod okrilje. Oni isprva zauzimaju prostor koji im daje, a zatim se potuku i bez pitanja ugrabe koliko još mogu.

- Da je netko drugi, mogla bi ga podnosit…

- Šuti, Lia. - India odvrati britko, bez grubosti i pompoznog tona što ga je naknadno poželjela - Zagledao se u mene umjesto u sebe. Kao da će biti nešto od njega.

- Zamisli onda, koliko sam im ja dala prostora. - India se podvuče pod Samuela kao crta ispod potpisa, a potom je disanje čuvara iza leđa podsjeti na status kojim uživa nepovjerenje, i vrati se na začetak teme - “Dragi, većinom rješavam intelektualne zadatke i usavršavam se najnaprednijim komunikacijskim vještinama, kako bi postigla kvalitetnu interakciju sa svojim liječnikom.”

- Tako bi se opisala nekome novome. - Samuel shvati da se vratila u retke kojima je htio prodrijeti u njene emotivne monologe.

- To znači da se posljednje desetljeće zaključana u državnim ludarama, s psihijatrima igram: “Poljubi me u dupe, vratit ću ti tupe.” - kaže Kyra kroz Indijina usta, osvećujući Lijino podilaženje.

Samuel se osmijehne, zubima grizeći jezik da joj ne dogovori nešto zbog čega psihijatre šalju na evaluacije. Otkad India uzima više nego joj je mislio dati, odlučio je biti oprezniji s onim što želi od nje i što je moguće dobiti. Kao dvoje ljudi s istim ciljem, koračaju u različitim smjerovima. Ali čovjek često okreće leđa onome za čim traga, mislio je, tu zamku postavlja samom sebi, da bi odgodio priznati kako mu nije u prirodi biti na miru, dok ne pronađe traženo i pokori to.

Alien

Post je objavljen 11.12.2009. u 18:06 sati.