Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zadarskosunce

Marketing

Nebo

Svaku pricu koju napisem trgne neki dnevni dogadjaj, ovaj mi se posebno urezao u srce.
Svakodnevno pricamo o svemu i svacemu, prepricavamo teme dana, rugamo se malo, dajemo savjete jedni drugima, doke se ne dogodi nesto gdje savjet ne pali. Uvijek smo elokventni za gluposti, nistavne stvari, o svemu sve znamo, ali kad se desi teska stvar, ostanemo nijemi, bez teksta, bez slike i bez tona.
Inace kad cujemo teske i grozne vijesti, pogode nas, na tren se poistovjetimo s time, ali nakon par minuta vijest nas napusti ko dah, postane zaboravljena i okrecemo se novim koje isto tako kratko traju.
Ova nedavna, za mene nije bila kratka i zaboravljena ko dah, uhvatila me za srce i ostavila svoj trag.
Lako je zaboravljati tamo neke nepoznate ljude, ne znas nista o njima, ali ljude koji su tu i obogacuju ti zivot ne mozes nit ne zelis.
Veselila sam se jednoj vijesti nema dugo, veselila sam se jednom novom zivotu i veselo sam dijelila srecu svog prijatelja. Ne mogu reci da smo jako bliski, ali vrijeme u kojem se nalazimo i neke okolnosti su nas na cudnovat nacin zblizile.
Pricamo o svemu i svacemu, slusamo jedan drugoga sto imamo za reci, dijelimo misli.
Veliko je to bogatstvo.
Netom smo uveseljavali jedan drugoga sa glupostima i klipovima iz nekih filmova, smijali se kada desilo.
Ostala sam zapanjena, zacudjena, pogodjena, tuga me prelila i odjednom rijeci ne nadolaze. Kako u trenutcima kada bi trebali najvise reci onima koji su ti dragi, ostanes nijem?
Tada jedino sto sam mogla dati bio je jedan iskren i topao zagrljaj, ohrabrujuci pogled i glazba.
Glazbom sam se uvijek znala najbolje izrazit, pokazat sto u tom trenu osjecam. Kada rijeci zapnu u grlu, kada gutas suze i sve ono sto te u tome preplavljuje, tu je ta jacina pjesme, tako jaka koja kaze sve ono sto bi htio reci, ali ne znas kako.Tako sam napravila i sada.
Prijatelju moj znam da nije fer, znam da je tesko, sto nisi imao mogucnosti veselit se svemu onome sto novi zivot donosi, ali bit ce dobro kako ti kazes.
Pogledaj visoko u nebo, pogledaj, jer nebo strpljive voli. Svaka unca tuge i boli biva jednom nagradjena nevidjenom dobrotom i ljepotom, tako ce biti i tvoja.
Kao sto sam ti pokusala reci pjesmom, hodaj, hodaj dalje, hodam i ja prijatelju uz tebe, bodrim te pa makar izdaleka na tom putu i znam da ce ljepota nevidjene srece presrest te na tom putu i da ce sljedeca pjesma biti pjesma iskonskog i nemjerljivog veselja.




Post je objavljen 11.12.2009. u 09:09 sati.