Anđeli su i ljudi koji propuštaju “svjetlo”. Anđeli su i ljudi kojima je dana neka vrsta izvorne radosti. Vjeruj mi, anđeli su i bića od krvi i mesa, koja na nevidljiv način drže svijet u redu.
U njima se osjeća nešto od one tajanstvene, izvorne dobrote koja želi dosegnuti sve ljude. U njima se osjeća ljubav koja bi te najradije htjela zagrliti.
Imaš neki problem, ne možeš dalje. Više ne ide. Tada preko neke nevidljive “antene” netko primi nadahnuće, neku vrstu zapovijedi da ti priđe, da ti pomogne, utješi te, da ti dadne znak, pokaže rješenje, sve svoje molitve namijeni za tebe … Tama se rasvjetljava, brige polako nestaju, život postaje svjetliji.
Susrela sam već mnogo anđela. Katkad nasred ulice, u ljudskoj vrevi. Odjednom su se pojavili, pružili mi ruku i opet iščeznuli, ne čekajući zahvalnost. Ima još anđela u svijetu. Ali, oni neće doći za plaću ni po narudžbi.
Svi mi imamo svoje anđele, i one znane i one neznane koji nam stave osmijeh na lice i nestanu … i one koji tako lako i brzo ne nestaju i uvijek su uz nas, a često ni ne razmišljamo na taj način o njima – o prijateljima...
Post je objavljen 08.12.2009. u 15:58 sati.