Sto su uspomene?
Vecina bi rekla, sjecanje na neki dogadjaj, uglavnom nesto iz proslosti.
Slazem se s tim, ali ja vise volim opipljive uspomene , neke kojih se sjetis kad ih vidis ispred sebe, neki predmet, poklon, a najvise volim album slika.
Da, one stare albume, kojih danas ima sve manje i manje. Danas smo sve poceli spremati, na cd, dvd, stick sa sto vise gigabajta. Medjutim sve te high tech spravice nemaju dusu. Mislim da ce se mnogi od vas sa mnom sloziti , ili vjerojatno nece !
Razmisljam ja nekako previse za ovih kisovitih dana, sjetim se svacega, mozda i precesto stvari koje bih trebala pospremiti u neku posebnu ladicu i onda se ustanem i otvorim ladicu i nadjem stare albume.
Gledam slike i smijem se. Smijem se modi, smijem se izrazima lica ljudi od kojih neke i dan danas vidim, i mislim se koliko su ostali isti ili koliko su se promjenili.
Lijepo je to, svaka slika ima svoju pricu i onda se zavalim duboko u kauc i na tren se vratim u to vrijeme. Sjetim se nasih djecjih gluposti, pubertetskih pobuna, matura ...... trenutno me uhvati sjeta jer neke od njih nikada vise necu vidjeti .
No, bez obzira na tugu, sjecajuci se tog doba, pocnem se smijat sve jace i jace, smijeh zamijenio suze. Predivan osjecaj, setnja niz aleju uspomena.
Ipak postoji jos nesto, prazni listovi u albumima, listovi rezervirani za nesto, al su i dalje ostali prazni..... I onda se sjetis zasto su prazni i pitas se da li je to razdoblje uopce postojalo.
Praznina je ipak praznina, ono sto vidis i mozes pokazati je postojalo, pricas price preko slika, ali iz praznih listova price ne dolaze.
Jednog dana kada dodje ono vrijeme starosti, sve vise cemo se htjeti setati niz aleju uspomena, i opet cemo stati na praznim listovima, neiskoristenim gigabajtima i pokusati ispricati pricu bez slika nasim smezuranim rukama, i licima koje pokazuju vrijeme iza nas.
Mimika mozda nece bit tako ziva ko sto bi bila da se prica danas, jedino sjaj oka i drhtaj glasa opisat ce jacinu tih praznih listova, emocija, tuge, veselja, raznoraznih nepodopstina, opise ljudi kojih tada mozda nece vise biti , neke stare uspomene, nekih davno zaboravljenih ljudi, mojih prijatelja, ljubavi i obicnih prolaznika kroz zivot.
To ce tada biti zadnji put, u nadi da ce se prica nastaviti dalje , da nece otici u zaborav, i jedino sto cemo zaliti sto smo u albumu uspomena ostavili prazne listove...
Post je objavljen 05.12.2009. u 12:05 sati.