Samo mir i tišina od temelja do krova.
Sve do vrhova prstiju, do zadnjeg zrnca prašine na zadnjoj trepavici i daha, tihog kao kap rose, kao magla na prozoru autobusa koji odlazi u zoru. Uspavani putnici, odgođeno svitanje.
Pažljivo uzimam taj trenutak, umotavam ga u maramicu i spremam u džep.
Nešto kao preview.
Post je objavljen 04.12.2009. u 19:59 sati.