Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/napokonslobodan

Marketing

Back to evolution... Coed 1

freiheit Pictures, Images and Photos

Premda sam se dvoumio oko ovoga, tako da sam rekao da ću možda, možda objaviti pokoju stvar, otprije, ipak sam odlučio da hoču. No, najsmješnije je što me potakla E.T na taj potez i kad sam dobio taj postreh, shvatio sam da je sve tekstove, sve moje pjesme odnio vjetar sa tipkom izbriši. A nakon toga i sa formatiranjem. Ipak, nekim čudom, nekim putokazom sa visina uspio sam naći na jednom cd-u čak, dvije pjesme i jednu koja nije bila nedovršena... Dakle ovo se može smatrati pravim otkričem. I vjerovali ili ne, čitajuči te moje pjesme osjetio sam ponovo dah sjete... Dakle objavit ću ih u dva ili tri nastavka.
Ova pjesma i kad je bila napisana i objavljena odnosila se na jednu bivšu moju ljubav. Hoču reči i tad kad je nastala bila je uvid u prošlost. Malo je reči da me ona slomila, jer bila je prva cura koju sam volio i nakraju sam morao čupati zadnje atome snage da je se oslobodim...Koliko je ona utjecala na mene... pa, o tome sam već i ovdje rekao dovoljno u postu Ti i ja draga.... ti i ja 08.06.2009

Izvorno pjesmu sam napisao, nakon prekida s njom... Vjerujte mi, ova pjesma me oslobodila, ma koliko god ona surova bila. Meni je tada rasvjetlila mnoge stvari koje zaluđen čovjek nevidi....
Nakon nje sigurno sam postao jači...


Bivša ljubavi

Nikad neću dati,to zrno pameti,Što ostalo je,iza te bolesti,
A vjetar je pomeo svu tugu mog svijeta i malo sreće iz kreveta,
Ne ubije mene draga ta tvoja lijeva strana,polako ionako nastala je brana
I svremena na vrijeme prešao bi granicu,u zemlji pustoši izgubljen,turist
Žedan te kapi ljubavi što si mogla dati,igrala si igru nek pati,
Sječam se da sam nekad volio tvoju kosu,oći,tijelo i rijeći iz tvojih usta
Nadam se da ćeš nestati,jer na kraju draža si mi s druge strane vrata,
Svaki naš susret bio je kemoterapija,što čovjeku živost ispija
Ubijala si moje male zloće,stvarala voštanu figuru bez mana,
Postao sam septička jama,zatvoren i pun tvojih govana,
U našim slikama uvijek je bilo više mene,baš se osjeti,
Jebote je vrijeme proleti,


I tako je vrijeme proletjelo, našao sam sreću, sa svojom dragom ispunjavam trenutke. Život mi je postao slađi. Uživam dok je tako i nadam se da neće prestati. A ova pjesma mi danas nebudi teške osječaje. U njoj sad samo vidim neku izvrnutu pozitivu. Čak i u njoj, kakva takva je, našao sam osmjeh... :)
Možda me lagano hvata pozitiva, pa sam pun dobrote iako znam ispalit za sekund, pa isprika onima koje pogodim dok sam u elementu ili ipak, takav sam uvijek, povrh mojih ludovanja po ovoj virtuali... ha, nego šta... :) dobar je tata, valjda ste to već dosad... primjetile...


Post je objavljen 07.03.2010. u 04:00 sati.