Marketing
..just a little more love :(
Umorna sam.
Noćima ne spavam.
O nekim boljim danima maštam.
Pjesme slušam,
svaka me u srce zaboli,
proklinjem ovo srce što toliko voli.
Uvijek dodje netko tko mi vrati osmijeh na tren,
ali brzo ode,i ja postanem slučaj zaboravljen.
Kao mornar bez mora,
tako se osjećam ja,
kao da sam od najgorih gora.
Ništa mi od ruke ne polazi,
čekam sretni dan,
a on ne dolazi.
Mrzim kad me pitaju što mi je,
a znam da ih zapravo briga nije.
Pišem riječi,dolaze mi same od sebe,
suze idu,padaju niz lice,
a u duši bol me greba.
Bacam mrežu da uhvatim sreću,
a unutra samo bol i rane,zar nikada sretna biti neću?
Ovo je baš bezveze,ovo što sam napisala,sve je smišljeno u dvije minute
dok sa playera svira Toše i pjesma 'Stvari lagane'.Više nemam razloga za smijeh.
Ni onaj poseban više nije tu..Ne znam zašto,ne znam kako..
Sad sam uvjerena da sam ja za sve kriva,da nešto nije u redu samnom..
Jer svi odlaze od mene..A ja nikako da se naučim pameti.
Popuštam..
Prepuštam se..
Nadam se..
A sve je uzalud...
...neke tuge nikad se ne prebole...
Javila mi se T.
Navodno dolazi preko zime.
I što bih ja sad trebala?
Više si neću dopustit da opet pomislim kako je uz mene..
Jer i ona je otišla jednom..
Svi odlaze...
Tko jednom ode,otići će opet..
A mene svaki rastanak prokleto boli...
Maloprije sam kroz prozor vidjela A.
Ide vjerovatno na posao.
Bilo je dana kad sam pomislila da mi je barem malo manje stalo nego prije..
Vjerovatno zbog onog razloga...
Post je objavljen 04.12.2009. u 14:10 sati.