Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/slijedime

Marketing

Izvor objave (Lk 10, 21-24)

'U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom:"Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima"' čitamo danas u Lukinu Evanđelju. Isus govori da se Kraljevstvo Božje objavljuje malenima. Objavljuje se onima koji žele čuti i imaju jednostavno i otvoreno srce za primiti taj nezasluženi dar Božji.

Bog se otvara malenima i od nas zahtjeva novo postajanje djecom (usp. Mt 18, 3) i postajanje siromašnima u duhu (usp. Mt 5, 3). Isus kao uzor onima koji žele ući u Kraljevstvo nebesko postavlja malo dijete: „Zaista kažem vam tko ne primi Kraljevstva Božjega kao malo dijete, taj sigurno neće ući u nj" (Mk 10, 15). Dijete je uzor i primjer onog što je malo i slabo. Gospodin obećava Božje Kraljevstvo upravo onim malenima, siromašnima, slabima i jednostavnima, grešnicima i onima koji malo znače. To su oni koji s vjerom i otvoreno primaju Isusove riječi o Kraljevstvu. U tom smislu dijete je uzor za sve vjernike.

Djeca simboliziraju istinske učenike „jer takvima pripada Kraljevstvo nebesko" (Mt 19,14). U biti radi se o tome da Kraljevstvo primimo poput malog dijeteta u potpunoj jednostavnosti, kao dar od Oca.

Bog svojim blagom daruje ljude jednostavna srca. Njima otkriva tajne svoga srca skrivene od mudrih i umnih. Ljudi „mudri i umni" su uvjereni da su sami po sebi netko, da mnogo znače, da ih njihovo znanje i ono što posjeduju čini boljima od drugih. Isus se oštro suprotstavljao farizejima i pismoznancima koji su pripadnost Kraljevstvu vezali uz ljudsku pravednost i smatrali da spasenje dolazi slijepim izvršavanjem Zakona. Jednostavno nisu mogli shvatiti da je Kraljevstvo slobodan dar Božje ljubavi. Kraljevstvo i spasenje su dar i milost.

Izvor istinske veličine i mudrosti jedino je Bog. Sve što imamo primili smo od Boga. Kad sve od Boga primismo što se ponosimo i ponašamo kao da nismo primili - pita Apostol naroda (usp. 1 Kor 4, 7). Kako se samo često osjećamo kao gospodari darova dobivenih od Stvoritelja. Kako smo često preponosni na vlastitu "veličinu". Zaboravljamo da je tvorac i darovatelj svega Bog. I tada nismo više u stanju opaziti da nas On stalno dariva posebnim milostima. I zato: „lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom" (1 Kor 1, 27-29).

U Iv 3, 16 stoji: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni". Ljubav Božja se ne može zaslužiti. Ona je nezasluženi Božji dar čovjeku. U Božju ljubav treba povjerovati. Treba je prihvatiti. Bog u svome Sinu Isusu Kristu oprašta čovjeku svaki grijeh ma kakav god on bio: „Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna" (Iz 1, 18). „Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ" (Kol 2, 13-14).
Ali svoju slabost i svoju ništavost moramo priznati i svoj grijeh ispovjediti. Priznajući se malima pred Bogom i vidjevši vlastitu ništavost polažemo svu svoju nadu u neizmjernu Božju ljubav i beskrajno Njegovo milosrđe.

Farizeji i pismoznanci zbog tvrdokornosti svoga srca i vlastitog umovanja i svjetske mudrosti nisu mogli prihvatiti Božju ljubav i spasenje kao nezaslužen i besplatan Božji dar. Za razliku od njih „maleni i ludi svijeta" u jednostavnosti srca poput malene djece primiše Božju ljubav i oproštenje.

Neka tvoja mudrost bude jednostavnost i prihvaćanje!

Neka tvoja mudrost bude u jednostavnosti srca prihvatiti da si ljubljeno dijete Božje kome je milosrdni Otac nebeski spreman neprestano opraštati i podići ga nakon svakog pada.

Ljiljana


Post je objavljen 01.12.2009. u 21:56 sati.